Nezgodni reanimator

Boško Jakšić

14. 08. 2019. 18:00

Aleksandar Vučić očekuje gosta iz Amerike kome „mnogo više veruje” nego mnogim ljudima iz Stejt Departmenta: Džona Boltona, savetnika za nacionalnu bezbednost Donalda Trampa.

Šef Bele kuće je lagano i tiho „očistio” Stejt department od klintonijanaca koji su ga držali, popunio neka važna upražnjena mesta i na taj način otvorio put novim diplomatskim inicijativama. Nagoveštena poseta Boltona je signal da Trampova administracija intenzivira angažman da se kosovski problem reši pre početka kampanje za američke predsedničke izbore, za nekoliko narednih meseci.

Otkako je Vučić u februaru poslao pismo Trampu tražeći podršku za pronalaženje trajnog i održivog rešenja za KiM, sve uz poziv da poseti Srbiju, menjaju se odnosi sa državom koja dve decenije brani kosovsku nezavisnost ne samo pred Beogradom, već i u Savetu bezbednosti UN, u Interpolu, Unesku.

Može Ramuš Haradinaj da tvrdi da je „Amerika moja porodica”, ali od kako se od Prištine zahteva da pruži priliku dijalogu, a Bolton lično zahteva da se ukinu takse, odnosi SAD i Kosova se zatežu.

Zvuči povoljnije po Beograd, ali, ukoliko dođe, Bolton će srpskim sagovornicima – direktnije od svih do sada – preneti stav Vašingtona da rešenja nema bez obostranog priznanja, što je i zahtev Prištine, ali ne i stav Beograda, koji formalno priznanje kosovske nezavisnosti odbacuje kao neprihvatljivo.

Amerikanci su se pre dve godine intenzivnije angažovali oko kosovskog problema, a bilo je i zvaničnih najava da bi on sa dnevnog reda mogao da bude skinut ove godine. Vašington je pokazivao da je nezadovoljan učinkom Evropljana.

Bolton je bio taj koji je ohrabrio ideju o razgraničenju kao delu sporazuma o normalizaciji odnosa, koju su Vučić i kosovski predsednik Hašim Tači prvi put obnarodovali posle konferencije u austrijskom gradu Alpbahu pre godinu dana. Beograd je promenu američke pozicije pozdravio kao „istorijski zaokret i istorijski uspeh”, jer je Vašington do tada smatrao kosovsko pitanje rešenim.

Američki entuzijazam je u međuvremenu popustio, pa su Angela Merkel i Emanuel Makron – protivnici ideje teritorijalnog razgraničenja, korekcije granica ili podela – preuzeli inicijativu koja je deo mini-fronta evropskog odmeravanja sa Trampovom administracijom.

Da li Bolton sada pokušava da oživi plan razgraničenja kao jednu od mogućih opcija? Vučić kaže da bi odbijanje ove ideje „skupo koštalo Srbiju za 20, 30 ili 50 godina”. Amerikanac ima načelnu saglasnost Tačija, koji je često pominjao „demarkaciju granica”, ali bio usamljen pre svega zbog oštrog protivljenja Haradinaja. Ostavkom premijera, kosovski predsednik ostaje bez glavnog konkurenta, što bi moglo da vrati na sto ideju o razmeni teritorija za priznanje.

Da li će, kako se nada šef srpske diplomatije, Bolton uzdrmanom Haradinaju naložiti da ukine takse, čime bi se obnovio Briselski dijalog, čija je poslednja runda održana u novembru? On to svakako može.

Šta će biti „zavisi od reanimatora”, kako je svojevremeno izjavio Ivica Dačić. Da li je to Džon Bolton?

Američki angažman na visokom nivou svakako je dobrodošao, ali srpskim zvaničnicima mora da bude jasno da im predstoji dijalog sa „reanimatorom” poznatim po svojoj čvrstini, što podrazumeva da razgovori ne da „neće biti lagani za nas”, kako je govorio Vučić, već će biti veoma teški.

Predsednik Srbije nije pokazivao neku preveliku želju za zbližavanjem sa Vašingtonom, bliža mu je Moskva. Da li je realno da Kremlj stane iza ideje razgraničenja, podela, korekcija granica? Stav Vladimira Putina odavno je saopšten: podržaćemo sve što podrži Beograd. Tim pre ukoliko se ispostavi – kao što se dogodilo – da time udara klin u Evropsku uniju.

Iako i Bolton zagovara politiku konfrontacije sa EU, on je poznat kao pobornik tvrde linije nepopuštanja prema Rusiji i njenom predsedniku, za koga kaže da „po svetu agresivno projektuje moć kao u vremenima Sovjetskog Saveza”.

Svojevremeno je oštro kritikovao Trampa zbog predsednikovih izjava o NATO-u, tvrdeći da one samo „ohrabruju rusku agresiju”, pa je za očekivati da će Bolton sagovornicima u Beogradu najdirektnije i neuvijeno preneti zabrinutost Vašingtona zbog rastućeg uticaja Moskve u Srbiji i nabavki naoružanja iz Rusije.

Boltonovo imenovanje za Trampovog savetnika za nacionalnu bezbednost detoniralo je aprila 2018. poput neutronske bombe među vašingtonskim veteranima spoljne politike. Strahuju od republikanskog konzervativca koji je imao ključnu ulogu u politizaciji obaveštajnih podataka koji su SAD pogrešno navele na rat u Iraku i konstantno je promovisao militantni pristup konfliktima u koje su SAD umešane.

Poznat kao pobornik intervencionizma, Bolton je lobirao za vojno rešenje sukoba sa Iranom, Sirijom, Irakom ili Severnom Korejom. Trampu je pre imenovanja obećao da „neće započeti bilo kakav rat”, ali je uspeo da izdejstvuje izlazak Amerike iz nuklearnog sporazuma sa Iranom.

Posao savetnika za nacionalnu bezbednost je da sintetizuje bezbednosna pitanja na nivou čitave administracije, da koordiniše i glavnokomandujućem u najkraćem predstavi različite političke sugestije koje stižu iz Pentagona, Stejt departmenta i drugih agencija, a njegovo je pravo da predsedniku predoči i sopstvenu analizu.

Pošto odluka bude doneta, savetnik obezbeđuje da se ona poštuje na svim nivoima.

Mnogi eksperti sumnjaju da je Bolton u stanju da, ako zatreba, sopstveno mišljenje podredi opštem i da predsedniku ponudi različite opcije sem sopstvenih, koje su mu najdraže. Što je dodatni izazov srpskim zvaničnicima.

 

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista