Svaka puška je od Boga
To je bila božija volja. Ništa drugo ne možete da zaključite ako slušate šefa Bele kuće i druge američke zvaničnike koji su posle krvavog pira u Teksasu i Ohaju, kao i prilikom ranijih pucnjava sa mnogo usmrćenih, izjavljivali da se mole za žrtve i da su im misli sa porodicama nastradalih. Od početka godine, više od sto ljudi je izgubilo život u masovnim ubistvima (po klasifikaciji FBI – četiri ili više mrtvih).
U ovakvim nesrećama, prošle godine je nastradalo 140, a pretprošle 225 osoba. Za sve to vreme, jedini odgovor Vašingtona bile su molitve. Zato se deo javnosti pita – hoće li vlada uraditi i nešto konkretno osim što se moli.
Kad god ne žele da preduzmu stvarne mere, kao što sad ne žele da promene zakone, kongresmeni i senatori, uglavnom republikanski, ali ima i demokrata, implicitno poručuju da je posredi viša sila. „Neka nas bog zaštiti”, poručio je i Donald Tramp nakon što su dva vinovnika u razmaku od nekoliko sati ubila 31 osobu u El Pasu i Dejtonu. Zar je to posao za boga? Ne za državu? Kad se pobrka šta su čije ingerencije, vlada se pred građanima naivno pita: „A šta smo mi tu mogli?” Mogli ste da pooštrite regulativu i sprečite dvojicu ludaka da legalno dođu do oružja, ali ste bili isuviše zauzeti radeći na interesima oružarskog lobija i braneći državu od daleko slabijih neprijatelja.
PIŠTOLj UMESTO LEKA: Dok građanima nudi molitve, Vašington konkretno pomaže industriji naoružanja. Doneo je zakone o labavim pravilima za nabavku arsenala i ne želi da ih promeni, između ostalog i zbog toga što je oružarski lobi značajan finansijer izbornih kampanja. Tramp je nedavno blokirao inicijativu za strožu regulativu, svestan da njegovi birači u velikom broju podržavaju slobodu naoružavanja.
Ovaj deo glasača se poziva na ustav, gde piše da Amerikanci imaju pravo na posedovanje oružja, mada nigde ne piše da mirnodopske gradove treba preplaviti oružjem sa ratišta, automatskim puškama koje su osmišljene da za što kraće vreme pobiju što više ljudi. U drugom amandmanu ne piše ni da kupovina snajpera ne treba da se razlikuje od kupovine hleba, ali je i dalje snažan otpor strožim pravilima, čiji bi cilj bio da civile sa radikalnom ideologijom i mentalnim problemima spreče da budu bolje naoružani od profesionalnih vojnika. Kakvu sreću ima industrija naoružanja što brojni pojedinci prihvataju činjenicu da je u najbogatijoj zemlji na svetu zagarantovano šetanje sa mitraljezom, ali ne i zdravstveno osiguranje! Ipak, njena najveća sreća je što je uz pomoć lobista, političara, medija i naučnih instituta ubedila ljude da im opasnost vreba sa svih strana i da država i pojedinci moraju biti naoružani do zuba.
PERPETUUM MOBILE: Uplašen čovek se ne buni što vlada troši na vojsku više nego sledećih osam najvećih armija zajedno i što su civili još i bolje naoružani od Pentagona (više komada oružja je u rukama civila nego vojske). Ne postavlja pitanje kako to da najsnažnija „imperija” koju je svet ikad video drhti pred teroristima sakrivenim po bliskoistočnim i avganistanskim pećinama. „Boing” i „Lokhid Martin” ne moraju da brinu za potražnju sve dok uzrok predstavljaju kao rešenje problema. U tome im pomaže i Tramp, predlažući svim građanima da se naoružaju jer će tako imati sa čime da se brane za vreme pucnjava.
Ovim „mađioničarskim” trikovima, oružari su i sa prethodnim administracijama nabedili javnost da je terorizam najveća opasnost po živote Amerikanaca i da društveno bogatstvo treba trošiti na borbu protiv terora. U stvarnosti, terorizam je minoran uzročnik smrtnosti u SAD. Najveći realni uzročnici smrtnosti su bolesti srca, rak i saobraćajne nesreće, ali izgleda da i tu „viša sila” ne dozvoljava političarima da novac poreskih građana, umesto u dronove i rakete, ulažu u lečenje, bolju ishranu, škole, sigurnost na putevima i zelene tehnologije.
POGLEDAJ MALO BOLjE: Posle 11. septembra, islamisti su u SAD ubili oko sto stanovnika. Više ljudi je poginulo u napadima belih supremacionista, ekstremnih desničara i „mrzitelja” imigranata. U tom periodu je u svim pucnjavama (politički i nepolitički motivisanim ubistvima, samoubistvima i nesrećnim slučajevima) nastradalo pola miliona Amerikanaca. Al Kaida i Islamska država mogu samo da sanjaju o tolikim žrtvama, ali je Vašington ostao usredsređen na terorizam umesto na oružje, rasizam, ksenofobiju i mržnju prema imigrantima u svojim granicama. Istovremeno je nastala i epidemija umiranja od droge, od čega je samo 2018. umrlo oko 70.000 ljudi.
Tako je Amerika poslednjih 20 godina potrošila šest biliona dolara na Bliskom istoku i Avganistanu da bi na kraju otkrila da joj je kod kuće stasala generacija domaćih terorista i da se oružje za masovno uništenje ne nalazi u Iraku već u Drugom amandmanu i heroinu. Za SAD važi isto što i za druge države – najveći neprijatelj je u njima samima.