Ostaci čamaca migranata materijal za tašne

13. 08. 2019. 20:00

Гумени чамац пристао на плажу једног грчког острва завршиће на кројачком столу у Берлину (Фото: EPA/Stratis Tsoulelis)

Čamci migranata na naduvavanje, ostavljeni na obalama grčkih ostrva, dobijaju „drugi život” u Berlinu, gde ih izbeglice pretvaraju u tašne i torbe koje se prodaju na internetu.

Haldun Alhusein, tridesetčetvorogodišnji Sirijac, profesionalni šnajder, dobro poznaje taj tvrdi plastični materijal: pre četiri godine, on je bio u improvizovanom čamcu na naduvavanje da bi iz Turske prešao na grčko ostrvo Hios na Egejskom moru. „Bilo nas je mnogo, a prelazak je bio veoma opasan”, seća se taj krojač koji je dugo radio u fabrikama odeće u Damasku, a potom je zatražio azil u Nemačkoj, prenosi Beta.

Firma nazvana „Mimikrija”, koju su osnovale dve tridesetogodišnjakinje, na obali Hiosa i Lezbosa nalazi nasukane čamce i splavove na naduvavanje – svedoke tragedije koja traje od 2015. godine, kada su stotine hiljada izbeglica stigle do obala Evrope.

Na vrhuncu „krize” izbeglica, Grčka je beležila po 7.000 dolazaka svakodnevno. Sporazumom Evropske unije i Turske iz 2016. godine broj prelazaka se znatno smanjio, na prosečno 100 dnevno.

Na grčkim ostrvima aktivisti nevladinih organizacija sakupljaju improvizovana gumeno-plastična plovila sa obala zasutih i drugim ostacima bekstva – pojasima za spasavanje i ostavljenom odećom, obućom, torbama, rančevima.

„Prikupimo 90 odsto čamaca nasukanih na obali Hiosa, koje policija ne prati pošto uđu u grčke vode”, objašnjava Tula Kitromilidi, grčka koordinatorka NVO CESRT. Ostalo koristi stanovništvo – poljoprivrednici plastiku uzimaju za prekrivače letine – cirade.

Isečen na velike crne i sive trake, gumeno-plastični materijal od čamaca šalje se u Berlin, čisti, i od njega se šiju ruksaci, torbe, tašne, futrole za računare, neseseri. Sakupljaju se i koriste i prsluci za spasavanje živih boja.

Ljudi „kupuju ove torbe zato što pričaju priču, jer su više od puke stvari”, kaže u svom studiju Nemica Vera Ginter, jedna od dveju osnivačica „Mimikrije”.

Svaki sašiveni komad je jedinstven, ponekad s tragovima koji otkrivaju tragične sudbine.

Klijenti te kompanije, koja je prošle godine ostvarila 120.000 evra prometa, mogu indirektno „na ovaj način saznati šta se dešava u Siriji (...) i koliko ljudi je umrlo ili i sada tamo umire”, rekao je Haldun Alhusein, koji se nada da će moći u Berlin da dovede svoju majku, koja je ostala bolesna i sama u Siriji.

Stanovnici grčkih ostrva „veoma su srećni (zbog našeg rada), jer ne žele da im plaže budu prekrivene plastičnim otpadom”, rekla je Vera Ginter, koja je napustila svoj posao u sektoru zaštite životne sredine da bi razvila nov, sadašnji.

„Mimikrija” nudi desetak vrsta proizvoda, a tri odsto od prihoda od prodaje poklanja nevladinim organizacijama u Grčkoj.

Svi artikli se prodaju na internetu, u prodavnicama u Berlinu i Minhenu i u muzejima.

S partnerkom Norom Azaui, Vera Ginter provodi po nekoliko meseci godišnje na Hiosu i u Berlin donosi plastiku.

Dve mlade žene uspele su da prikupe i 43.000 evra dobrovoljnih priloga za svoj rad. Danas njihovo malo preduzeće zapošljava petoro ljudi, uključujući i jednog Sirijca i jednu Pakistanku. „Želimo da promenimo način na koji se gleda na izbeglice”, rekla je Vera Ginter. „Oni su ljudi (...) koji, poput svih nas, žele posao, kuću. Imamo mnogo više zajedničkog nego što smatramo”, rekla je ona.