„Barokni" Beograd o kome nema puno tragova
Odomaćilo se nekako da kažemo da smo bili pet stotina godina pod turskom vladavinom pa i sami verujemo u to. Beograd je pod turskom upravom, sa prekidima, bio 285 godina, od 1521. godine kada ga je osvojio turski sultan Sulejman Veličanstveni do 1806. kada ga je oslobodio srpski vožd Karađorđe. U tom periodu vodilo se nekoliko važnih bitaka za Beograd, od kojih se jedna od najvećih odigrala 16. avgusta 1717. kada je austrijski feldmaršal Eugen Savojski sa svojom vojskom, u kojoj se borilo i 6.000 Srba, potukao tursku vojsku. Skoro tri veka ranije, takođe u avgustu 1456. godine, u Zemunu je umro Janjoš Hunjadi poznatiji kod nas kao Sibinjanin Janko, spasilac Beograda od Turaka.
On je, nedavno u toku posete mađarskog predsednika našoj zemlji, konačno dobio spomenik u Zemunu, koji predstavlja deo Beograda koji je spasao od Turaka. Eugen Savojski, Maksimilijan Bavarski, Nikola Doksat de Morez i ostale hrišćanske vojskovođe koje su ratovale za oslobađanje od Turaka priznanja Beograda još čekaju.
Te, 1717. godine, Beograd je branila turska posada sa oko 30.000 ljudi, a Eugen Savojski, verovatno najveći hrišćanski vojskovođa tog vremena, opseo je grad sa 150.000 vojnika. Vojska nije uspela da zauzme brzo grad i suočila se sa zarazama zbog stajaće vode u pančevačkim ritovima, a Turci su se odlično branili. Sve se pretvorilo u dugotrajnu opsadu, a kada su se iz pravca Carigradskog druma zavijorile turske zastave kao prethodnica vojske velikog vezira Halil-paše od 200.000 vojnika, Austrijanci su izgubili svaku nadu.
Njihove trupe, koje su do tada opsedale Beograd, opkolili su Turci. Neki komandanti su feldmaršalu Eugenu Savojskom predložili predaju, ali je on to odbio. Iznenada je 15. avgusta okupio generale i naredio brzo postavljanje u formaciju za napad. Oficiri su bili vrlo zatečeni tim naređenjem. U trenutku kada su Austrijanci zauzeli pozicije za napad, na bojište se spustila gusta magla koja je poremetila Turke koji nisu očekivali napad. Bitka je počela u zoru 16. avgusta i za pet sati koliko je trajala, Austrijanci su u potpunosti razbili neprijatelja. Godinu dana kasnije, jula 1718, potpisan je Požarevački mir i nastaje period Kraljevine Srbije. Mnogi Srbi danas ne znaju da smo početkom 18. veka imali svoju hrišćansku kraljevinu koja je postojala 22 godine.
Tada je počeo preobražaj Beograda u moderan evropski srednjovekovni grad. Kakav je Beograd trebalo da bude po zamisli Habzburškog carstva video sam prvi put prošle godine na izložbi „Barokni Beograd – preobražaji 1717–1739”, autora Nike Strugar Bevc i Vesne Bikić. Mnogo sam naučio na toj izložbi i zainteresovao se za taj period naše istorije. Nešto kasnije imao sam priliku da vidim i materijalne ostatke baroknog Beograda kada smo u toku rekonstrukcije Trga republike naišli na ostatke temelja Virtermberške kapije, jedne od građevina iz tog perioda prema projektima generala Nikole Doksata de Moreza.
U trenutku kada austrijska monarhija osvaja Beograd on se pod turskom vlašću nalazi skoro dva veka, sa izuzetkom perioda 1688–1690. kada se nalazio pod vlašću vojvode Maksimilijana Bavarskog. Beograd je pretvoren u pravu orijentalnu varoš, a Eugen Savojski je odlučio da to promeni. Za nekoliko decenija Beograd je od turske kasabe pretvoren u pravi evropski utvrđeni grad. Hrišćanstvo je Beograd videlo kao važnu stratešku tačku, najvažniju tvrđavu na Dunavu, na granici prema Turcima i zbog toga je našem gradu pridavalo veliku važnost. Zato je za izgradnju Beograda, koji je bio najvažnija hrišćanska tvrđava prema islamu, ali i dokaz koliko se naprednije živi u hrišćanskoj Evropi nego u nazadnoj Otomanskoj imperiji, papa Inoćentije Trinaesti raspisao poseban porez koji je naplaćivan u Evropi. Tako je počela izgradnja „baroknog” Beograda o kome nema puno tragova. Ako bismo zamislili Beograd između 1717. i 1739, videli bismo mnogo gradilišta. Građena je Beogradska tvrđava od 1723. do 1736, nicali su kvartovi, ulice, veliki trgovi, palate, kasarne, bolnica, apoteke, pivara, solana, manastiri i škole. U Beograd je došlo stanovništvo iz svih krajeva Evrope – trgovci i zanatlije, ratni veterani i sirotinja koja se nadala boljem životu.
Na današnjem Dorćolu napravili su naselje podeljeno na blokove sa pravilnim ulicama i nizom zgrada baroknih fasada. Tu je de Morez, između 1724. i 1727, sagradio svoju kuću u Dušanovoj ulici broj 10, koja je danas najstarija u gradu. Od monumentalnih građevina najveća je bila kasarna princa Aleksandra, Virtemberška kasarna, između Narodnog pozorišta i „Ruskog cara”. Sagrađena je i Zidarska kasarna blizu Beogradske tvrđave, mnoge dekorativne barokne kapije na Tvrđavi kao što su Veliki rimski bunar i Velika barutana.
Tako je Beograd počeo novi evropski život u kome je postao jedna od najvažnijih hrišćanskih prestonica. Taj ambiciozan plan Evrope za novu ulogu Beograda srušio se novim ratom između Austrije i Turske koji je Austrija izgubila i vratila naš grad Otomanskoj imperiji. Hrišćansko stanovništvo se odselilo, a Austrijanci su prilikom povlačenja porušili većinu građevina.
Turci su ušli u polurazrušeni Beograd kojim su vladali 67 godina sa izuzetkom perioda između 1789. i 1791. godine kada je gradom vladao maršal Gideon Ernst Laudon. Tako je Beograd svoju konačnu evropeizaciju sproveo u toku 19. veka u periodu osamostaljenja nezavisne srpske države. Kako bi danas izgledao naš grad da se to dogodilo vek ranije ostaje samo da nagađamo i da čuvamo uspomenu na taj period naše istorije koji mnogo govori o tome zašto je naš grad toliko puta razaran i osvajan. Nisu ga uzalud Turci zvali Dar-ul-Džihad – vrata ratova.