„Oluja" Pirova pobeda Hrvatske

Hrvati svake godine slave „Oluju”, dan kada su 4. avgusta 1995. godine proterali sa svojih ognjišta 250.000 Srba, svojih državljana. Da li znaju koga su proterali? Na ovo pitanje odgovor mogu dobiti od svojih istoričara koji to svakako više znaju nego ja. Proterali su potomke slavnih sinjskih, kotarskih i kninskih junaka. Da li su čuli za kotarske serdare? Da li su čuli za Iliju Smiljanića i Stojana Jankovića, koji su hrabro branili hrvatsku i svoju domovinu. Istorija zna da su dali nemerljivu ulogu da Zagreb ne doživi sudbinu viševekovnog ropstva pod Turcima, kao naš Beograd. Zar Hrvati nisu učinili istorijsku nepravdu prema potomcima pomenutih kotarskih junaka. Zašto posle „Oluje” nisu sačuvali njihove kuće, imanja, njihova radna mesta i što ih ne pozovu da se vrate u svoje kuće na svoja imanja i na svoja radna mesta? To bi bila velika moralna pobeda Hrvata, priznata od celog humanog i demokratskog sveta. Ovako, njihova pobeda je Pirova pobeda. Ako jedna zemlja za dan izgubi 250.000 svojih stanovnika, pitanje je da li je to pobeda ili poraz.

Nije lepo što Hrvati proslave održavaju na zgarištima onih koje su proterali sa njihovih vekovnih imanja. Time im svesno i namerno nanose bol, a sebi stvaraju mržnju. Krilatica „Da se ne zaboravi” nema mnogo opravdanja ni kod Srba ni kod Hrvata. Istorija ne dozvoljava da se istorijski događaji zaborave. Tako je bilo od Herodota do današnjeg dana. Tragični srpski poraz na Marici otvorio je put Turcima za osvajanje balkanskih zemalja. Poraz na Kosovu je možda najveći poraz za Srbiju, koji je prouzrokovao dugogodišnje ropstvo, što je dovelo da veliki broj srpskih stanovnika zbog terora primi islam. Sve su to istorijski događaji koji se ne zaboravljaju. Danas Srbija sa Turskom ima primerne odnose. Srbija je sa Bugarskom kroz vekove vodila krvave ratove sa elementima genocida, to istorija nije zaboravila. Današnji odnosi Srbije i Bugarske zasnovani su na primerenoj uzajamnoj saradnji.

Srbija kroz istoriju nije imala ratove sa Hrvatskom, sve do Drugog svetskog rata. NDH sa svojom ustaško-fašističkom genocidnom ideologijom za sobom ostavi Jasenovac, Jadovno i druga stratišta koja se ne zaboravljaju. Nadamo se da će doći vreme da Srbija i Hrvatska izgrade međusobne odnose kao što su sada odnosi između Srbije i Bugarske. Jubileji i razne manifestacije vezane za „Oluju”, koje se održavaju svake godine, ne doprinose poboljšanju dobrosusedskih odnosa između Srbije i Hrvatske.

Radoš Krunić