Više od dve prosečne plate za đaka prvaka

Dragana Jokić-Stamenković

18. 08. 2019. 22:00

Фото Драган Јевремовић

To što je školovanje u Srbiji besplatno, ne znači da ono ništa ne košta. U avgustu i septembru, s početkom školske godine, stižu i najveći udari na kućne budžete, koji uglavnom nadilaze troškove obeležavanja slava, najvećih verskih praznika i rođendana. Još neoporavljeni od izdataka koje su imali za kakvo-takvo letovanje, odvajanja dela plata za zimnicu, pa i drva za ogrev, roditelji školaraca se upravo ovih dana bacaju i na kupovinu udžbenika, pribora, ranaca, ali i opreme za fizičko i likovno.

Rate za ekskurzije roditelji beogradskih gimnazijalaca plaćaju već od juna, a sada pride stižu i dodatni izdaci za rekreativne nastave i jesenju garderobu i obuću – broj veću u odnosu na prošlogodišnju.

Prema našoj računici, osnovni prvoseptembarski troškovi za jednog đaka iznose oko 42.000 dinara. Tu smo uračunali udžbenike, lektiru, pribor, ranac, opremu za fizičko, kao i odeću i obuću, i to po najskromnijim cenama. Ako se tome dodaju još i ishrana, džeparac, ekskurzije, izleti i rekreativna nastava, kao i sportske i kulturne aktivnosti, dolazimo do vrtoglave cifre od gotovo 125.000 dinara.

To znači da mame i tate za godinu dana besplatnog školovanja svog osnovca moraju pripremiti više od dve prosečne plate (prema Republičkom zavodu za statistiku, prosečna plata u Srbiji iznosi 55.380 dinara).

Ova cifra, međutim, u mnogim kućama množi se s dva, jer nešto više od 40 odsto porodica ima dvoje dece, kazuju podaci s poslednjeg popisa stanovništva. Naime, od 1.476.105 porodica u Srbiji, jedno dete ima 764.546, dvoje dece 591.114, dok troje mališana gaji 99.638 porodica.

Je­le­na Bran­ko­vić, če­tr­de­set­tro­go­di­šnja maj­ka tro­je ško­la­ra­ca, ka­že da je iz de­se­to­go­di­šnjeg is­ku­stva u ško­lo­va­nju naj­sta­ri­jeg de­te­ta iz­vu­kla bar dve po­u­ke i pre­po­ru­ču­je ne­is­ku­sni­jim ro­di­te­lji­ma da ih se pri­dr­ža­va­ju.

– Škol­ske knji­ge su ne­što što sam pri­hva­ti­la kao uobi­ča­je­ni po­ro­dič­ni tro­šak, a bes­plat­ni kom­plet ko­ji do­bi­jam za tre­će de­te mi mno­go zna­či. Ali či­nje­ni­ca da de­se­ti­ne hi­lja­da di­na­ra go­di­šnje da­mo na škol­ski pri­bor za njih tro­je sva­ke go­di­ne me pre­ne­ra­zi. Baš ju­če sam u ve­ćem tr­go­vin­skom lan­cu iz­bro­ja­la 10.000 di­na­ra za gu­mi­ce, olov­ke, tem­pe­re, per­ni­ce, blo­ko­ve, še­sta­re i sa­mo de­set sve­za­ka. Mo­ra­će­mo još da ih do­ku­pi­mo. Is­ku­stvo po­ka­zu­je da me je ku­po­vi­na škol­skog pri­bo­ra na če­ko­ve i od­lo­že­no pla­ća­nje uvek vi­še ko­šta­la, jer ta­da uba­cim u kor­pu i po­ne­što što i ni­je baš neo­p­hod­no, mi­sle­ći da ću to la­ko ot­pla­ti­ti na ra­te. Ka­da sam to shva­ti­la – po­če­la sam sve da ku­pu­jem go­to­vi­nom i ta­ko sma­nju­jem udar na kuć­ni bu­džet – is­ti­če Bran­ko­vi­će­va.

Ona do­da­je i da je prak­sa po­ka­za­la da se ne is­pla­ti ku­po­va­ti jef­ti­ni­ji škol­ski pri­bor, jer ga đa­ci br­zo po­tro­še, ili mal­te­ne ba­ce. Ki­ne­ske bo­ji­ce i olov­ke, ka­že, to­li­ko su ne­kva­li­tet­ne da ih je go­to­vo ne­mo­gu­će za­re­za­ti, vo­šta­ne bo­ji­ce pu­ca­ju pri pr­vom ko­ri­šće­nju, a ran­če­vi se po­ce­pa­ju i pre kra­ja po­lu­go­di­šta. Ova maj­ka na­gla­ša­va da je joj mno­go is­pla­ti­vi­je ku­pi­ti pu­nu i kva­li­tet­nu per­ni­cu ne­mač­kih pro­iz­vo­đa­ča, na pri­mer, u be­o­grad­skim knji­ža­ra­ma za 800 di­na­ra ne­go uze­ti na po­pu­stu ne­ku sum­nji­vog kva­li­te­ta za 500 di­na­ra, jer će do na­red­nog 1. sep­tem­bra mo­ra­ti da do­ku­pi bar još jed­nu ta­kvu. 

Ono bez če­ga se u ško­lu ne mo­že kre­nu­ti je­su udž­be­ni­ci, uz ko­je u 90 od­sto slu­ča­je­va na­stav­ni­ci tra­že da se do­ku­pe rad­ni i na­stav­ni li­sto­vi. Ta­kav kom­plet od se­dam udž­be­nič­kih je­di­ni­ca jed­nog od naj­za­stu­plje­ni­jih iz­da­va­ča u Sr­bi­ji za pr­vi raz­red ko­šta 5.350 di­na­ra, de­set knji­ga za če­tvr­ti raz­red sta­je 5.710 di­na­ra, kom­plet od 19 udž­be­nič­kih je­di­ni­ca za še­sti osnov­ne s ma­te­ri­ja­li­ma za teh­nič­ko i dva stra­na je­zi­ka okru­glo je 15.000 di­na­ra. Kao i sva­ke go­di­ne, naj­sku­plje su knji­ge za osmi raz­red, kom­plet sa­dr­ži čak 25 udž­be­nič­kih je­di­ni­ca i ko­šta 16.829 di­na­ra. Na sve to ka­sni­je se do­da­je i lek­ti­ra ko­ja ko­šta od 300 do 1.000 di­na­ra. Ani­ca Iv­ko­vić, maj­ka dvo­je osno­va­ca, is­ti­če da je sa­mo za knji­ge svog pr­va­ka odvo­ji­la bli­zu 10.000 di­na­ra.

– U šo­ku sam od pri­pre­ma de­ce za ško­lu. Odvo­ji­li smo na stra­nu 200 evra na­da­ju­ći se da će pod­mi­ri­ti sve tro­ško­ve jer smo sta­ri­joj ćer­ki, ko­ja sa­da kre­će u dru­gi raz­red, pro­šlog sep­tem­bra ku­pi­li sve no­vo. Već smo po­tro­ši­li oko 35.000 di­na­ra pri­pre­ma­ju­ći ih za ško­lu, a ni­smo ih pot­pu­no opre­mi­li – očaj­na je maj­ka.

Dok su Ti­to­vi pi­o­ni­ri od pr­vog do če­tvr­tog osnov­ne ima­li po jed­nu ko­žnu đač­ku tor­bu, ču­ve­ni mo­del s Mir­kom i Slav­kom, ili dve pe­ti­ce na po dva dže­pi­ća na pred­njoj stra­ni, da­na­šnji ro­di­te­lji sve­do­če da đa­ci če­sto sa­mo go­di­nu da­na no­se je­dan ra­nac. Onaj kva­li­tet­ni­ji, oja­ča­ni, za đa­ka pr­va­ka ko­šta oko 4.500 di­na­ra. Do­du­še, i te­ži­na đač­ke tor­be bar se du­pli­ra­la sa sme­nom ge­ne­ra­ci­ja, pa te­ško da bi ju­na­ci ko­mu­ni­stič­kog do­ba, Mir­ko i Slav­ko, iz­dr­ža­li te­ret ko­ji im na­me­ću da­na­šnji iz­da­va­či knji­ga ili kre­a­to­ri škol­skog pla­na i pro­gra­ma...

Dok uz per­ni­ce od 800 di­na­ra ku­pe i sve­ske, blo­ko­ve, le­nji­re, še­sta­re i osta­lu opre­mu, ma­me i ta­te iz­dvo­ji­će još bar 2.000 di­na­ra. I sve to pod uslo­vom da na­stav­nik ni­je mno­go zah­te­van u po­tra­ži­va­nju neo­ba­ve­zne, ali uobi­ča­je­ne do­dat­ne opre­me za čas, po­put ko­laž-pa­pi­ra, šper­plo­či ili tem­pe­ra... Spi­sak za pr­vo­sep­tem­bar­sku ku­po­vi­nu se tu ne za­vr­ša­va. Sa­mo tor­be za fi­zič­ko sta­ju od 350 do 2.500 di­na­ra. Po­treb­no ih je na­pu­ni­ti s dva cr­na šort­sa i dve be­le ma­ji­ce za fi­zič­ko, što ko­šta mi­ni­mal­no 1.200 di­na­ra. Pri­de pa­ti­ke od bar 2.500 di­na­ra.

Ako uzme­mo da je pro­seč­na ce­na kom­ple­ta udž­be­ni­ka oko 12.000 di­na­ra i sve na­ve­de­no sa­be­re­mo, do­bi­ja­mo da ro­di­telj jed­nog uče­ni­ka 1. sep­tem­bra mo­ra mi­ni­mal­no ima­ti sprem­nih 24.350 di­na­ra (bez ode­će i obu­će).

Ta­nje­nju nov­ča­ni­ka, me­đu­tim, tu ni­ka­ko ni­je kraj. Sa­go­vor­ni­ci „Po­li­ti­ke” is­ti­ču da u tro­ško­ve pri­pre­me za ško­lu ta­ko­đe ubra­ja­ju ku­po­vi­nu jak­ni, ko­je na sni­že­nju sta­ju naj­ma­nje 3.500 di­na­ra, ali i dva pa­ra obu­će, za ško­lu i igra­li­šte, što ta­ko­đe iza­đe mi­ni­mal­nih 6.000 di­na­ra. Spi­sku opre­ma­nja đa­ka tre­ba do­da­ti i naj­ma­nje tro­je pan­ta­lo­na od po 1.500 di­na­ra, tri duk­se­ri­ce, ko­je u naj­bo­ljem slu­ča­ju sku­pa sta­ju 3.500 di­na­ra. A osta­le sit­ni­ce po­put ma­šni­ca, ma­ji­ca, ča­ra­pa i ka­pa da i ne ra­ču­na­mo...

I do­sa­da­šnji sal­do već bo­de oči jer sve­u­kup­no na­bro­ja­no iz­no­si 17.500 di­na­ra po jed­nom de­te­tu. Što je za po­ro­di­ce ko­je se mo­gu po­hva­li­ti s dva ško­lar­ca 35.000 di­na­ra. Uz sve ovo, ne sme se „pod te­pih” gu­ra­ti sta­ti­sti­ka da sva­ko tre­će de­te u Sr­bi­ji pri­ma so­ci­jal­nu po­moć, ko­ja iz­no­si sa­mo ne­ko­li­ko hi­lja­da di­na­ra. Ona sa­svim ja­sno uka­zu­je na či­nje­ni­cu da on­da mno­ge po­ro­di­ce s de­com spa­da­ju u onaj deo sta­nov­ni­štva či­ja su pri­ma­nja is­pod pro­seč­nih 55.380 di­na­ra i da ta­te i ma­me ško­la­ra­ca i te ka­ko na svo­jim ple­ći­ma ose­ća­ju bre­me bes­plat­nog i oba­ve­znog osnov­nog ško­lo­va­nja.