Molitve čobanice Labude

04. 09. 2019. 11:37

Манастир Калудра (Фото Епархија будимљанско-никшићка)

U legende i predanja utkane su najlepše priče i tajne iz starih Vasojevića. One su deo tradicije i jedno od najlepših etnoloških i verskih obeležja ovog kraja. Prema selu Kaludri, na samom ulazu u kanjon istoimene reke, uzdiže se Devojački krš, tako nazvan, kako legenda kaže, po devojci iz obližnjeg sela Donja Ržanica, koja se, bežeći od Turaka kako bi odbranila devojačku čast, bacila sa stene i tako skončala. Njena majka, naričući nad mrtvom kćerkom, naterala je i „kamen da proplače”, te se od tada pojavio jak izvor hladne i pitke vode kojoj verni narod pridaje isceliteljsku moć. Uz kanjon reke, u neposrednoj blizini manastira, nalazi se niz pećina – isposnica, u kojima su u davna vremena živeli i podvizavali se kaluđeri – isposnici po kojima su reka i obližnje selo dobili ime. Manastir je bio sazidan u doba Nemanjića, u 14. veku, a freskopisao ga je čuveni pop Strahinja iz obližnje Budimlje. Bio je posvećen Svetom apostolu i jevanđelisti Luki. Razorili su ga do temelja Turci u 17. veku.

Sredinom prošlog veka čobanica Labuda iz obližnje Kaludre golim rukama je otkopavala temelje crkve i redovno palila voštanice, koje je pravila od voska sakupljenog iz divljih pčelinjaka, govoreći i sebi i drugima da je tu postojala svetinja. Obični ljudi o tome nisu znali ništa sem da se taj kraj naziva Ćelije. Na božje ugodnike, kao što je bila devojka Labuda, u tim bezbožničkim vremenima obično je padao gnev duhom osiromašenog naroda.

Labudin meštanin i rođak dr Veljko Ralević, vrativši se posle mnogo godina iz Amerike sa velikim imetkom, zatražio je od mitropolita Amfilohija blagoslov da bude ktitor – obnovitelj ove nemanjićke svetinje. Latio se velikog posla i za sedam meseci stavio crkvu pod krst. Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle, uz sasluženje sedam arhijereja SPC, 28. oktobra 2001. godine osveštao je manastir i konak.

Dragomir Jašović, akademski slikar i freskopisac iz Beograda, prilikom oslikavanja crkve, među likove ugodnika božjih uneo je i Labudin lik kako kleči nad ruševinama hrama, sa upaljenom svećom u ruci i molitvenim pogledom u nebo. Ispod freske je zapisano „Devojka Labuda iz Kaludre u svakodnevnoj molitvi da se ne utuli plamen ove svetinje”, u kojoj se čuvaju delovi moštiju Svetog Luke, Svetog Artemija, Svetog Evstatija Plakide i Svetog Ignjatija Ivironskog.

Milutin Osmajlić,
Beograd