Šuma je vrednija od zlata

17. 09. 2019. 12:09

(Фото Ансплеш)

Tri članka iz „Politike” su me inspirisala da napišem ovaj: 30. avgusta 2019. „Indonežanin hoda unazad u akciji spasavanja šuma” i „Plastične kese odlaze u istoriju”, a 9. novembra 2018. „Naslednicima vraćeno 745 ha šume na Zlataru”.

Ako Indonežanin brani šume na drugom kontinentu, štiteći celu planetu, onda bi svako od nas trebalo da doprinese odbrani i zaštiti naših šuma.

Ako se plastične kese povlače, doći će brzo vreme kada će stare dobre papirne kese biti jedine dozvoljene. Kako je reciklaža otpada kod nas tek u povoju, to će opet danak platiti šume.

Šuma je prirodna pojava i resurs od neprocenjive vrednosti. Sigurna sam da je potrebnija od zlata.

Srbija sa ovakvim prirodnim uslovima koje ima: klimatski, orografski, hidrološki... može da opstane bez zlata, ali ne i bez šuma. Poplave koje prave štete merene milionima posledica su pre svega golih padina, obrade nagnutog i plitkog zemljišta, degradiranih šuma i nedovoljno šuma koje će da zadrže kišu da se voda polako upije u zemlju, a ne da se sruči niz nju.

Sve šumsko zemljište treba da je odavno pod šumom, kao i ono koje nije racionalno za poljoprivrednu proizvodnju. Pre više decenija država je nudila privatnicima i seljacima besplatne sadnice za pošumljavanje, ali je veoma mali broj njih to iskoristio.

Privatne šume se nemilice seku te su devastirane. Retko ko traži dozvolu za seču, a ako je traži lako je dobija.

Kakav odnos naši ljudi imaju prema prirodi i opštem dobru, priča ne samo reka Uvac iz kraja pomenutog u naslovu „Politikinog” članka, već i cela zemlja. Uvac je u stvari lakši slučaj jer je sav otpad skupljen na jednoj određenoj površini i ne može da ode iz nje, ali su u šumi sve rupe, suvi potoci, uvale i jaruge puni kućnog i tehničkog otpada, koji se nikada neće izvaditi odatle ili će ga voda odneti dalje.

I privatne šume treba da budu obuhvaćene elaboratom „Uređajna osnova” kojom je određeno kako se podiže, neguje, štiti i eksploatiše svaka šuma. Seče se samo onoliko koliko to dozvoljava njen kvalitet, a ne potreba prodavca ogrevnog drveta.

Direkcija za šume pri Vladi Srbije treba strogo da kontroliše i kažnjava šumska gazdinstva, kojima je povereno ovo nacionalno blago, a oni šumokradice. Nikada nije kasno za dobro rešenje.

Vera Grujić Sotirović,
prostorni planer u penziji