KiM nije subjekt međunarodnog prava
(Новица Коцић)
Prilog Miodraga R. Đorđevića „Srpsko-albanski ćorsokak” („Politika”, 13. avgust) sporan je u celini i u pojedinostima.
1. I u geografskom i u državotvornom smislu neprihvatljivo je što autor teritoriju Kosova i Metohije (KiM) definiše kao nezavisnu državu „Kosovo”.
2. Tzv. međunarodna zajednica oličena u EU nametnula je terminologiju sa ciljem da menja svest srpskog naroda i narodnosti koji žive u Srbiji. Pođimo redom. Prvo je korišćen termin srpsko-albanski dijalog, umesto dijalog predstavnika centralnih vlasti i privremenih KiM institucija, zatim „dijalog Beograd–Priština”, što stvara utisak da su u pitanju prestonice dve suverene države, da bi se na kraju došlo do normalizacije odnosa između Beograda i Prištine kroz sveobuhvatni pravno obavezujući sporazum o međusobnom priznanju.
3. Sporni prilog ne nudi primer da se bilo koja zemlja odrekla dela svoje teritorije „radi prijateljskih odnosa sa zemljama u okruženju i zemljama razvijenog Zapada”. Ideja o „celokupnom spektru garancija” neutemeljena je jer ne navodi primere gde su one do sada dale rezultate, barem kada su Srbi u pitanju.
4. Ako već lamentira nad Briselskim sporazumom, autor bi trebao da ima u vidu da nije u pitanju međunarodni ugovor s obavezujućim pravnim dejstvom, jer da bi to bio, treba da bude ispunjeno više uslova, a pre svega uslov je da su u pitanju dva priznata subjekta međunarodnog prava, što KiM nije. Taj papir ima karakter promemorije. Ipak, i kao takav je trebalo da sadrži važna pitanja, a pre svega readmisiju ilegalno doseljenih Albanaca u pokrajinu iz Albanije posle dolaska UNMIK-a. Procena je da se radi o broju od oko 400.000 (verovatno je na tu populaciju mislio ambasador SAD Kajl Skot kada je govorio da Srbija ne može da primi svu populaciju Kosova natrag u Srbiji, (prim. M. S.), zatim povratku 250.000 proteranih Srba i nekoliko desetina hiljada pripadnika ostalih nacionalnih manjina i zaštitu srpskog kulturnog nasleđa.
5. Autor hvali izjavu Ivice Dačića, potpisnika Briselskog sporazuma: „Mi možemo da mašemo Ustavom Srbije na Kosovu koliko god hoćemo, ali od toga nema ništa.” Međutim, ne navodi primer neke zemlje u kojoj se premijer odnosio tako prema najvišem pravnom aktu nad kojim se polaže i zakletva. Da je sačekao još nekoliko dana, autor je mogao da pohvali i aktuelnu premijerku A. Brnabić za izjavu („Politika”, 17. avgust): „Nije prihvatljivo za Srbiju da sve izgubi, a Priština sve dobije.” Nema osnova ni u domaćem, ni u međunarodnom pravu da se Priština tretira kao glavni grad nezavisne države jer u istom tekstu ona kaže „treba se vratiti na polje međunarodnog prava i pravde”. Svakako da treba. Ali zbog čega su sve vlade posle 5. oktobra tražile nekakvo rešenje za KiM bez oslonca na Rezoluciju 1244 SB UN, koja za KiM predviđa „suštinsku autonomiju”.
dr Milisav Stanković,
opunomoćeni ministar SMIP-a u penziji