Bolest menja prioritete, ali i životne stavove
Јасмина Лукић (Фото Р. Крстинић)
Start „Trke za zdravlje”, jedinstvene i najveće međunarodne manifestacije sportskog ali ne i takmičarskog karaktera, koju prvi put u našoj zemlji organizuje „Evropa dona Srbija”, zakazan je za danas u 11 sati na Adi Ciganliji u Beogradu.
Trka je namenjena ženama i celom društvu u borbi protiv raka dojke. Cilj ovog događaja, kao uvoda u obeležavanje Međunarodnog meseca borbe protiv raka dojke, jeste podrška ženama koje se nalaze na onkološkom lečenju, osnaživanje i podizanje svesti ljudi u borbi protiv ove vrste karcinoma, kao i sećanje na one dame koje su izgubile bitku sa ovom bolešću. Trka se istovremeno organizuje širom sveta u više od 150 gradova, uključujući Njujork, Čikago, Rim, Atinu, Porto, Bukurešt, Brisel…
Jedan od pokretača ove akcije je Beograđanka Jasmina Lukić, žena koja je već dva puta pobedila rak dojke i odlučila je da svoje iskustvo u borbi sa opakom bolešću iskoristi kako bi pomogla edukovanju žena u Srbiji.
Istovremeno je i jedna od osnivačica Udruženja „Evropa dona Srbija”, a pre toga je učinila sve što je bilo u njenoj moći da se čuje glas žena u Udruženju „Budimo zajedno”. U razgovoru za „Politiku” ističe da nije verovala da ova bolest može da je pogodi, iako je i njena majka imala rak dojke. Odlučila je 2005, u 48. godini, da uradi ultrazvučni pregled dojke, koji je pokazao da je sve u redu. Ali, na snimanju na mamografu dijagnoza je bila jasna: karcinom dojke.
– Dve i po godine nakon tog prvog lečenja, bolest se pojavila na drugoj dojci. Ovaj put sam imala bolove, a rak je bio agresivniji. Prošla sam kroz nekoliko vrsta terapija. Nije bilo lako, u početku sam plakala. Ali sam se zapitala šta je ono što želim. I shvatila sam da je odgovor: da budem zdrava. Dobila sam neku posebnu snagu i počela da se borim za sebe. Išla sam na sve terapije koje su mi lekari savetovali. Nisam želela da me sažaljevaju. Mnogo je važnije da postoje ljudi koji hoće da pomognu u obavljanju svakodnevnih obaveza i da su tu za neki vedar razgovor, koji se neće svoditi samo na priču o bolesti – ističe Lukićeva.
Posle suočavanja sa opakom bolešću, promenila je mnoge životne stavove. Više nigde ne žuri. I ne nervira se zbog nevažnih stvari. Depresiju smatra skupim sportom, više na sebe ne preuzima hiljadu obaveza, a život doživljava kao dar. Bolest menja prioritete, ali i životne stavove.
Za sve pripadnice nežnijeg pola ova hrabra žena ima samo poruku: idite redovno na preglede. Mnogo je bolje da se bolest otkrije u začetku kada ju je moguće pobediti. Izgovori tipa „neću da idem na pregled, jer ko zna šta sve mogu da mi pronađu” ne vode ničem dobrom.