Izraelci žele nemoguću vladu
Симпатизери једне од ултраортодоксних партија, чије је учешће у влади међу спорним тачкама преговора (Фото: EPA-EFE/Atef Safadi)
Benjamin Netanijahu poznat je u Izraelu kao „mađioničar” zbog umeća da dobije izbore i onda kada je politički ranjiv. Može li Bibi da potvrdi svoje veštine i posle izbora 17. septembra?
Lider desničarskog Likuda drugi put u šest meseci nije uspeo da okupi većinu u parlamentu, što nije pošlo za rukom ni opozicionoj koaliciji Kahol Lavan (Plavo-bela), koju predvodi penzionisani general Beni Ganc. Ona je dobila 33 poslanika, jednog više od Likuda.
Ponovo se potvrđuje da u izraelskom sistemu izborni rezultat ne daje konačni odgovor ko će biti premijer. Linija cilja se prelazi tek kada Kneset izglasavanjem poverenja potvrdi novu vladu, a tome predstoje obećanja i kompromisi, spinovi, lažne vesti, probni baloni i rivali koji maksimalno žele da naplate svakog poslanika. Ko zna koji put, prava igra je počela tek posle izbora.
Predsednik Ruven Rivlin je, osluškujući raspoloženje naroda, Netanijahuu i Gancu ponudio formiranje vlade nacionalnog jedinstva. Opozicija od predsednika očekuje da označi kraj premijerove ere uz što manje nacionalne traume, desnica smatra da treba neutralno da radi svoj posao bez obzira na čas srdačnu, čas konfliktnu istoriju odnosa Rivlina i Netanijahua.
Premijer je govorio o hitnom pomirenju pokušavajući da kupi vreme i spase se istraga pošto je izraelski državni tužilac najavio da će u oktobru protiv njega podići optužnicu za slučajeve prevare, zloupotrebe poverenja i korupciju.
Ganc je tokom kampanje dao do znanja da je njegova koalicija stvorena da ruši Netanijahua a ne da pod njim funkcioniše, ali nije odbacio ideju liberalne administracije koja ne bi uključivala ni Netanijahua, pošto on ima probleme sa zakonom, ni njegove saveznike iz ultraortodoksnih stranaka. Njegovi saradnici ni reč ne veruju premijeru, koji je nečasnim sredstvima i vitriolskom retorikom Izrael podelio kao niko u njegovoj istoriji.
Projekat vlade nacionalnog jedinstva je propao, pa je predsednik Netanijahuu ponudio mandat za formiranje novog kabineta pošto je premijer zasad obezbedio podršku 55 poslanika u Knesetu od 120 mesta, a Ganc 54. Opozicija se pita da li je nuđenjem mandata Netanijahuu predsednik ignorisao raspoloženje više od milion Izraelaca koji su Gancu poklonili poverenje umnogome u nadi da će premijer konačno biti uklonjen sa političke scene. Liberalni „Haarec” zamera Rivlinu to što „proširuje granice predsedničke diskrecije” i što Gancovo odbijanje da uđe u vladu sa Netanijahuom naziva „bojkotom”. „Kahol Lavan je osnovan sa ciljem da ponudi alternativu Netanijahuu i njegovoj korupciji i korumpiranoj vladi”, piše list pitajući predsednika da li je zaboravio da premijer uskoro izlazi pred tužioca a dobija priliku da zahteva imunitet dok pokušava da formira novi kabinet. Premijer sa najdužim stažom u istoriji zemlje, on kao ponovni predsednik vlade ne bi bio u obavezi da podnese ostavku.
Ganc sada čeka da Netanijahu prizna da ne može da formira vladu i nada se mandatu. U složenom svetu izraelske politike postoji mogućnost da Rivlin i ne ponudi mandat Gancu smatrajući da je njegov koalicioni kapacitet nedovoljan.
Po zakonu, zadatak formiranja većinske koalicije predsednik može da ponudi bilo kom članu Kneseta ili da od poslanika zatraži da nekoga odaberu. Ako ni taj kandidat ne uspe, sledi raspuštanje parlamenta i treći izbori za manje od godinu dana, koje većina Izraelaca ne želi.
U situaciji blokade, moglo bi da se potvrdi da ključnu ulogu ima krajnje desna sekularna nacionalistička stranka Izrael beitenu bivšeg Netanijahuovog ministra odbrane Avigdora Libermana, koja odbija da podrži bilo kog kandidata: Likud zbog saradnje sa ultraortodoksnim haredima, a Kahol Lavan zbog saveznika sa levice.
Mandatar Netanijahu možda neće uspeti, ali dok god kontroliše Likud on ostaje, a njegova sudbina je jedina prepreka jedinstvu.
Septembarski izbori nisu poraz premijerove ideologije ali su predstavljali snažan udar ideji da je on nezamenljiv. Iz te perspektive, treći izbori deluju kao neizbežni u zemlji u kojoj su faktori polarizacije neuporedivo snažniji od želje za nacionalnim jedinstvom. Umnogome zahvaljujući Netanijahuu.