Pehar zasijao na šampionskom balkonu

Dejan Aleksić

30. 09. 2019. 20:29

(Фото Владимир Марковић)

Većina njih doček na šampionskom balkonu Starog dvora gledali su samo kao publika. Konačno su osetili kako je kada više hiljada vernih navijača svoje šampione sa platoa podno dvora pozdravlja ovacijama. Odbojkašima Srbije, osvajačima evropskog zlata, koji su na šampionat ispraćeni bez euforije i očekivanja, naročito posle nedavnog neuspeha u kvalifikacijama za Olimpijske igre, poslednje septembarske večeri ispred Skupštine grada priređen je spektakularni doček.

Najverniji navijači sa nestrpljenjem su već oko 19 časova čekali da na balkon izađu naslednici braće Grbić, Bateza, Meštera, Gerića, Vujovića, Kovača i drugih odbojkaša koji su pre dve i po decenije medaljama prkosili sankcijama. Ipak, sat pre dolaska šampiona, koji su se na evropskom tronu kao i 2011. pridružili zlatnim odbojkašicama, delovalo je da će publika podbaciti kada je reč o brojnosti.

To se drastično promenilo dvadesetak minuta pred izlazak plave čete. Reke navijača odjednom su se slile iz pravca Terazija, Dečanske, Kneza Miloša, Takovske... Za manje od desetak minuta prostor oko Skupštine grada obojen je u crveno-plavo-bele nijanse. Zabrundale su vuvuzele i trube, a najvernije odbojkaške navijače dodatno je zagrejao i pevač Nikola Rokvić.

Kada je napravljen pravi štimung, počelo je i ono zbog čega su se sportski sladokusci i okupili – pozdravljanje evropskih prvaka.

Prvi su pred navijačku masu izašli manje vidljivi, ali jednako važni delovi šampionske mašinerije – stručni štab.

Ushićenje je po tradiciji krenulo da raste kada su na balkonu počeli da se pojavljuju članovi čete koji na „Eurovoleju” nisu znali za poraz. Led je probio jedan od najmlađih, Vuk Todorović. Uzvici oduševljenja i povici „Šampioni, šampioni” i „Srbija, Srbija”, nastavili su da jačaju kada su se pojavili jedna od udarnih „pesnica” tima Luburić, blokerski zid Krsmanović, precizni primač Ivović, munjeviti libero Peković. Euforija je maksimum dostigla kada su počeli da se pojavljuju Podraščanin, Jovović, Lisinac...

Ubrzo posle njih, uzvicima „Aco, Aco” publici se poklonio najbolji poenter finala Atanasijević. Ništa manje oduševljenja nije izazvalo ni izlazak MVP-ja šampionata, „odbojkaškog Mesija” Uroša Kovačević koji je dočekan sa „Uzeo si trofej, Uroše”. Sličnim ovacijama dočekan je i odbojkaški dirigent Boba Kovač koji je na prvom velikom takmičenju osvojio najvrednije. To najdragocenije, evropehar, pred navijače je doneo kapiten Nemanja Petrić, koji je Slovencima hladnokrvno zadao šahmat.

Kada se šampionska mašinerija, vidno uzbuđena, ponosito postrojila na balkonu sa vernim navijačima otpevana je himna Republike Srbije. Jednako ushićenje bilo je vidljivo i u očima neustrašivih momaka i u očima navijača.

Pošto je uzbuđenje malo splaslo, prvi se mikrofona dohvatio Atanasijević.

– Zahvalio bih svima koji su od prvog dana verovali u evropsko zlato. Sa ovim momcima sam prošao mesec dana pakla, neumornog rada i brojnih neprospavanih noći. Znali smo da je cilj vredniji od svega. Hvala i stručnom štabu na toliko masaža, treninga, sjajnih govora koje su nam priredili. Ali, najviše hvala vama koji uvek dođete ovde i nadam se da se vidimo uskoro – u dahu je istakao Atanasijević koji je u finalu jugoslovenskih timova glavom neverovatno spasao jednu loptu.

Sličnu zahvalnost je izrazio i još više uzbuđen MVP.

– Ovo je bilo nezaboravno iskustvo, Srbijo – poručio je Kovačević koji je uz Atanasijevića i Podraščanina sjaj evropskog zlata osetio i 2011.

Da će se u narednim mesecima potruditi da budu još bolji obećali su selektor i kapiten.

– Ova slika je san svih nas otkako smo uzeli loptu u ruke. Neizmerno vam hvala, pehar je poklon vama. Sa ovim momcima sve je moguće, ne samo krov Evrope, nego mnogo više od toga – samouvereno je poručio Petrić aludirajući da ni olimpijsko zlato iz „Zemlje izlazećeg sunca” više ne deluje tako daleko.

Umesto navijačkih pesama, po želji odbojkaške čete, Nikola Rokvić izveo je pesmu uz koju su se opuštali – „Samo ovu noć”. Ubrzo je priređen i mini-koncert za šampione. Uz želju da se i posle Tokija sretnu na istom mestu, odbojkaški heroji su napravili zajednički selfi sa navijačima.