Kraće radno vreme znači i niže plate
(Фото А. Васиљевић)
Vlasti danskog grada Odšereda uvele su četvorodnevnu radnu nedelju za sve zaposlene u opštinskoj administraciji, u kojoj radi oko 300 ljudi, tako da će tamošnji službenici ubuduće i petak moći da koriste kao slobodan dan. Kao neradni dani u Srbiji su zasad na snazi najčešće subota i nedelja, odnosno radna nedelja standardno traje 40 sati, u proseku 176 sati rada mesečno. Iako ima onih koji u šaljivom maniru poručuju da bi u Srbiji bilo idealno da ponedeljak postane dan odmora od vikenda, utorak priprema za rad, sreda – radni dan, a četvrtak dan odmora od rada i petak priprema za predstojeći vikend, jedno je ipak sigurno: najveći broj poslodavaca radnicima bi smanjio plate kada bi se radna nedelja kod nas svela na četiri dana.
Ekonomista Ivan Nikolić smatra da je Srbija daleko od fenomena koji u zapadnoj Evropi sve više dobija na značaju, posebno zato što je naša stopa nezaposlenosti i dalje dvocifrena.
– Skraćivanje broja radnih dana u nedelji donelo bi niže zarade, jer najveći broj poslodavaca cenu rada množi sa brojem sati provedenih na poslu. Nema tu prevelike mudrosti – jasan je Nikolić.
Da sa takvom idejom i te kako treba biti oprezan, uveren je i ekonomista Jurij Bajec, koji ističe da bi privatni sektor u Srbiji negativno reagovao na svođenje radne sedmice na četiri dana, posebno sa stanovišta obezbeđivanja rezultata profita i proizvodnje.
– Našoj državi bi bilo bolje da razmišlja o tome kako da uredi odnos plata u javnom sektoru, a ne da razmišlja o četvorodnevnom radu. Skraćivanje radne sedmice bilo bi kruna svih naših napora, ali pre toga mi imamo još mnogo posla. Privreda nam je na skromnom tehnološkom nivou, tako da je kod nas doprinos radnog faktora i dalje veliki. To ne bi moglo tek tako da se prekine, a da ne izazove ogromne posledice po ukupne ekonomske rezultate. U javnom sektoru negativne posledice skraćivanja radne nedelje najviše bi se videle sa stanovišta efikasnosti rada, što bi se u krajnjoj liniji odrazilo i na privredni rast zemlje – objašnjava Bajec.
Osnovna pretpostavka ovog predloga je da će ljudi biti uspešniji i produktivniji ako rade četiri dana, da će s većom uspešnošću više proizvoditi. Čak je i ruski premijer Dmitrij Medvedev nedavno izneo pretpostavku da će u budućnosti u toj zemlji biti uspostavljena četvorodnevna radna nedelja kako bi se pomoglo radnicima da prevaziđu sindrom izgaranja na poslu i umor.
– Smanjivanje radne nedelje i broja radnih sati je ideal kojem svi težimo – da radimo manje, zaradimo isto ili više, i platu potrošimo na zadovoljstvo. Ali, mi ipak ne možemo da se poredimo sa Danskom, mada ne treba zaboraviti ni to da je Srbija još osamdesetih godina prošlog veka bila među prvim evropskim zemljama koja je postavila standarde u dužini radne nedelje. Primer za to je firma „Javor” iz Ivanjice, koja je bila jedna od najuspešnijih tekstilnih kompanija u Jugoslaviji. U njoj je uvedeno šestočasovno radno vreme, a pokazalo se da se zbog tih noviteta u radu proizvodnja nije smanjila. Produktivnost je čak bila veća, firma je ostvarivala profit, efikasnost je bila odlična – podseća Ranka Savić, predsednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata. Ipak, kako dodaje, u Srbiji bi skraćivanje radne nedelje moglo biti mač sa dve oštrice, posebno kad se zna da se sve više radi na zameni radne snage, da mnoga zanimanja nestaju sa tržišta rada, procese rada preuzimaju roboti...
– Problem je što naši poslodavci često ne poštuju ovdašnje zakone o radnoj nedelji, a standard je 40 sati sedmično, pa radnici ostaju na poslu i duže od osam sati dnevno. Taj rad im uglavnom nije plaćen, a tako je često u građevinarstvu, trgovini, nekim industrijama... – ističe Savićeva.
Manje rada podstiče proizvodnju
Mnogi teoretičari smatraju da je forsiranje zaposlenih da rade previše sati pogrešan koncept, jer ne samo što su umorni radnici skloni greškama i povredama, već i njihovo nezadovoljstvo obara produktivnost. Jedno od brojnih istraživanja pokazalo je da kod osoba koje dnevno rade 11 i više sati postoji dvostruko veći rizik od depresije u odnosu na osobe koje rade uobičajenih osam časova dnevno. Novije studije podržavaju opravdanost zahteva za četiri radna dana u nedelji, jer se pokazalo da smanjeno radno vreme podstiče proizvodnju i poboljšava nivo obrazovanja i zdravlje radnika.