Treba preispitati mitove
Умберто Галимберти (Фото: А. Васиљевић)
Malo ko bi se usudio da govori o mitu o majčinstvu a da ne bude optužen za blasfemiju, rečeno je na Sajmu knjiga na promociji „Mitova našeg vremena” italijanskog filozofa Umberta Galimbertija (1942), čiju knjigu je objavila Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića u prevodu Mire Žiberne.
Pod mitovima Galimberti podrazumeva stare, lenje ideje o čoveku, društvu, svetu, istoriji, koje smo nekritički usvojili i ne dovodimo ih u pitanje, ali one danas više, kako smatra, ne funkcionišu. U svojoj studiji, na pet stotina strana, analizirao je mit o mladosti, modi, polnom identitetu, sreći, rasi, mit o psihoterapiji, ludilu, progresu, ratu, terorizmu, tržištu, globalizaciji, mit o moći i nadzoru nad idejama, mit o tehnici i preobraćanju sredstava u cilj, mit o novim tehnologijama i psihopatologijama interneta. Potom mit o rastu kao beskrajnom procesu, mit o sigurnosti, ceni civilizacije i opsadi duše.
Galimberti je predavao na Fakultetu za književnost i filozofiju u Veneciji. Italijanski izdavači su objavili njegova sabrana dela u 22 toma. Napisao je knjige: „Psihijatrija i fenomenologija”, „Smrtni i novi grehovi”, „Dijalog sa generacijom aktivnog nihilizma”...
‒ Prvi mit o kojem pišem je ambivalentnost majčinske ljubavi. Žena koja je rađala mora da se suoči sa patnjom i promenama svog tela nakon rođenja deteta. Ona gubi svoj prostor i vreme mora da posveti nekome drugom. Majčinska ljubav za nju postaje nekakav kolaps, a za samu vrstu predstavlja čist dobitak, jer je stvoreno novo biće. Kod nas u Italiji čujemo majke kako govore deci: „Poješću te” ili „Ubiću te!” Ne volimo da čujemo takve stvari, ali one samo govore da majkama nije lako ‒ rekao je Galimberti.
Potom je govorio da postoji mit o jednoj vrsti inteligencije.
‒ Dođu roditelji u školu i profesor može da im kaže da dete nema volju ili da je nestašno, ali nikako da je neinteligentno. Kad kažemo inteligencija, mislimo samo na matematičko-logičku inteligenciju, ali ona nije jedina. Postoje intuitivna inteligencija i osećajna inteligencija, koje su karakteristične za žene. Kada se muškarci svađaju sa ženama, oni ne razumeju te dve vrste inteligencija. Ako žena upotrebi intuiciju, muškarac kaže: „Ti si luda!” Neko ima i prostornu inteligenciju kada zna da odmeri udaljenost i slično ‒ rekao je ovaj filozof.
Mit o tržištu, kako smatra, danas je pretvoren u prirodni zakon. Kada otpustite radnike, to je tako „prirodno”, navodi autor knjige.
‒ U okviru toga je mit o prirodnom rastu. Težimo neprekidnom rastu. Bukovski je rekao da je kapitalizam uništio komunizam i da sada proždire samog sebe. Logika tržišta glasi: proizvodi što više, po svaku cenu, i troši da bismo više proizvodili. Ako do toga ne dođe, sledi otkaz. I to je začarani krug. Sa ovim se srećete kada vam se pokvari frižider. Dođe majstor i kaže: „Više vam se isplati da kupite novi.” Teraju vas na stalnu potrošnju. Isto je sa mitom o modi. Kupujte novu garderobu jer je ova koju imate izašla iz mode. Tome doprinose reklame koje u stvari proizvode potrebe, naše želje ‒ rekao je Galimberti.
Mit o tržištu danas je pretvoren u prirodni zakon. Kada otpustite radnike, to je tako „prirodno”
Govoreći o mitu o tehnici, naglasio je da smo dugo mislili da je tehnika u rukama ljudi, a zapravo, „mi opslužujemo aparate”.
‒ Radnici su samo u funkciji mašina, podređeni su im. Vaš kolega je vaš takmac. Ako opada proizvodnja, a on je bolji, vi gubite posao. To više nije vaš drugar... Ljudska racionalnost, koja se vidi u tehničkim dostignućima, postigla je najviši stupanj u razvoju čoveka. Tehnika ima i svoj neumoljivi jezik. Danas u školama deca ne pišu pismene sastave, već dobiju test i zaokružuju odgovore. Lišeni su subjektivnosti kao mašine... Tehnika u sebi sadrži i skoro uništenje proizvoda. Pametni telefon nosi zametak propadanja i sopstvenog kraja. I umetnost mora da izađe na tržište, ako se ne proda ‒ nije umetnost.
Na promociji je govorio i filozof Dragan Prole, istakavši da uprkos krizama, ekonomskoj i migrantskoj, Italija uspeva da svoju filozofsku školu učini jačom od nemačke. „Danas treba čitati italijanske filozofe. Način na koji Galimberti misli je specifičan i smelost koja ga odlikuje gotovo je stvar prošlosti”, kazao je Prole.
Galimberti upozorava da nas mitovi zaposedaju i vladaju nama uz pomoć mehanizama koji nisu logički, već psihološki, i otuda duboko ukorenjeni u našoj svesti. To su proste ideje koje smo mitologizovali, olakšavaju nam donošenje suda i ulivaju osećaj sigurnosti. Moramo se prenuti iz spokoja koji nam naše mitologizovane ideje obezbeđuju, smatra ovaj autor, jer se mnoge patnje i poremećaji rađaju upravo iz ideja koje nam udobno šćućurene u lenjosti naše misli ne dopuštaju da razumemo svet u kome živimo, a naročito brze promene u njemu. Biti u svetu bez njegovog razumevanja je siguran put ka otuđenju od njega, a da bismo povratili prisutnost, moramo najpre preispitati svoje mitove, poručuje Galimberti.