Srbija, slovenačka gubernija
Стоп: мине на путу
Od našeg stalnog dopisnika
Ljubljana, 1. jun – Na pitanje postavljeno Državnom tužilaštvu u Ljubljani, nije li neobično da Okružni sud u Murskoj Soboti preskoči nadređenu instancu pa umesto da Popovu optužnicu pošalje putem koji je uobičajen između dve suverene države (preko Ministarstva pravosuđa Slovenije kolegama u Srbiji), optuženom šalje dokumentaciju „na ruke” na adresu stana u Novom Beogradu i to na njemu tuđem, slovenačkom, jeziku kao da je Srbija slovenačka provincija, nezvanično saznajemo da je ovim zaista zaobiđena propisana „pravna pomoć”.
Ukratko, slovenačko tužilaštvo i sud držali su se procedure sve dok im organi iz Srbije nisu dostavili Popovljevu adresu; do tada su bili prinuđeni da koriste „međunarodnu zamolnicu” i da se za sve zahteve u vezi sa„slučajem Popov” obraćaju nadležnima u Srbiji, što podrazumeva i trošak za prevode. Okružni sud u Murskoj Soboti odlučio je da krene prečicom, da uštedi vreme i novac, posebno što je istražni postupak otvoren još 30. marta 1992. godine, pod vođstvom Angele Perš.
Murskosoboški okružni državni tužilac većnik Žarko Bejek otkriva za „Politiku” da je on tek ove godine preuzeo predmet Popov od kolege koji ga je prethodnih godina vodio, pošto je ovaj otišao u penziju. Bejeku je uspelo da munjevito završi posao i podigne optužnicu protiv Popova u Murskoj Soboti, iako smatra da će slovenačkim organima „teško poći za rukom da ikada dobiju ta dva gospodina” (Trifunovića, uz Popova). Bejek skepsu da će ljudi protiv kojih je uložio optužnicu ikada stati pred ovdašnje lice pravde objašnjava činjenicom da sudu nije predložio da raspiše poternicu za okrivljenima. Na pitanje je li to učinio njegov prethodnik ili neki drugi organ u Sloveniji, kaže da nije obavešten. To znači da detalj da Bejek lično nije tražio međunarodnu poternicu ne garantuje da je nije za Popovom pokrenuo već neki drugi slovenački organ i da Popov ne bi bio uhapšen u nekoj od država Evropske unije ili iz okruženja (ako se tamo zatekne) i izruči Sloveniji.
To što je Popov optužen prema paragrafu države koja davno ne postoji nije samo iz razloga što se ratni zločin, za koji Slovenija tereti Popova, desio u doba kada je prema Brionskom dogovoru važilo da je Slovenija bila u sastavu bivše SFRJ (moratorijum je važio do oktobra 1991. godine), već zato što slovenački ustavni zakon u članu 4. omogućava primenu Zakonika bivše SFRJ, obaška što je „kazna koju za to delo predviđa Kazneni zakonik SFRJ blaža od one koju predviđa potonji slovenački kazneni zakonik”, upozorava Bejek, podsetivši da se uvek primenjuje „milija optužba za neko kazneno delo”.
Bejek je svestan i da se slučaj „vuče” neobično dugo: „Stvar je već toliko stara, toliko udaljena, da je sud odlučio da krene redovnim putem”. Ne ume, međutim, da objasni zašto je sud u Murskoj Soboti zaobišao zvaničan put preko domaćeg ministarstva koje bi se obratilo srpskom, onako kako je to činio u devedesetim godinama prošlog veka, kada su sudovi u Beogradu „odrađivali” zahteve Slovenije i saslušavali Popova, a iskaze slali u Ljubljanu, iako Slovenija i Srbija tada nisu priznavale jedna drugu, niti su imale uspostavljene diplomatske odnose, što se dogodilo tek 2000. godine.
Okružni sudija većnik Dezider Novak iz Okružnog suda u Murskoj Soboti zalupio je danas telefonsku slušalicu dopisniku „Politike” pošto je upitan zašto je Popovu predmet upućen na slovenačkom jeziku, a upravo on je 5. maja ove godine parafirao, kako saznajemo u sudu, optužnicu „debljine povećeg romana”, pre nego što je ona poslata direktno na Popovljevu adresu u Beogradu. Zanimljivo je da je baš jezik optužnice i suđenja u Sloveniji bio pokretač civilnog društva i separatističkih težnji kada je pre 20 godina pred Vojnim sudom u Ljubljani tužilac JNA pokrenuo „proces protiv četvorice” (Janez Janša, tada kolumnista „Mladine”, uz dva novinara – Zavrla i Tasića – i zastavnika JNA Borštnera koji im je doturio dokument sa oznakom tajnosti). Upravo se obeležava godišnjica suđenja koje je podiglo Sloveniju na noge ne samo zbog hapšenja novinara, nego i zato što je proces vođen na srpskom jeziku, koji je od tada u Sloveniji nepopularan. Očito toliko nepopularan da je sud u Murskoj Soboti odlučio da ga zaobiđe.