Riblji sos i klin čorba

Kako samo vole Vijetnamci taj svoj domaći riblji sos, "nuok mam" koji već svojim nazivom pokazuje da je vijetnamski "nacionalni sos". Kažu da im je to i hrana i začin i izvor minerala i vitamina neophodnih organizmu i da ih je to održalo u godinama gladi. Preliveno i začinjeno ovim sosom sve se moglo jesti. Ko je mogao...
I kako ga prave: Sitnu belu ribu stave na asure i drže nekoliko dana na vrelom suncu, zatim je slažu u bure, kao mi kupus ribanac za zimu, red riba, red ljute paprike, red crnog bibera, red morske soli i tako do vrha, onda to dobro nabiju, pritisnu kamenom odozgo i ostave na suncu, bure na dnu probijeno rupicama, ispod njega posuda i kako sve to vri – tako u sud kaplje sos, a miris se širi okolo...

Nacionalno jelo broj jedan je, to svi priznaju, supa "fo", a to je nešto kao "vijetnamski lonac", ali se visoko ceni i "tit čo", meso pripremljeno na dvanaest načina, a kakvo meso to će čitalac saznati ako bude imao strpljenja da ovo pročita do kraja.

Pošto je to tako, idemo redom u opisivanju pripremanja ovih vijetnamskih specijaliteta.

Dakle, prvo supa "fo".

Vijetnamska supa "fo" je jelo za svakog u svakoj prilici. Supu "fo" jedu seljaci, radnici, intelektualci, žitelji grada i sela. Supu "fo" možete jesti u svako doba dana, u rano jutro, u podne, uveče pre spavanja. Supu "fo" možete jesti kod kuće, u najboljem restoranu, ili s nogu na ulici u "ambulantnim" porodičnim kuhinjama, tu je i najbolja, ako je verovati strancima koji su sve to probali uživajući pri tome u veštini sa kojom stari kuvar barata sa loncima, satarom, mesom, povrćem i začinima i prijatnom mirisu koji se širi. Supa "fo" prija leti za vreme najvećih vrućina – rashladiće vas, prija u prohladnim zimskim danima, kad vlaga prodire do srži – ugrejaće vas, supu "fo" možete jesti na svadbama i veseljima, na sahranama i danima žalosti... Ovo je samo deo onoga što je u slavu ovog "nacionalnog jela broj 1" rekao njihov poznati pisac Ngujen Tuan (1910 – 1987)

I još je na to dodao: "Utoliko pre što je to jelo tako jevtino, staje svega 10 groša i što je za njegovo spravljanje potrebno samo malo dobre volje, lonac, najbolje onaj teški tučani, malo tople vode i svega pomalo od onoga što vam se nađe pri ruci".

Ispada, po ovom, da je to neka vijetnamska "klin čorba". Međutim, kad se malo bolje pogleda, pomiriše i proba – vidi se da bi to pre mogao biti "vijetnamski lonac", poput – "bosanskog lonca".

(Idućeg četvrtka: Recept za dvoje gladnih)