Spomenik patrijarhu – vizuelni incident

28. 10. 2019. 13:35

(Фото А. Васиљевић)

Povod za moj tekst je dopis „Spomenik patrijarhu na neprikladnom mestu”, objavljen u ovoj rubrici 18. oktobra. U potpisu prim. dr Radmile Ilić Antonov.

„Spomenik” u Tašmajdanskom parku je svakako neprimereno postavljen, ali mnogi građani i vernici s pravom postavljaju i pitanje da li je taj i takav „spomenik” primeren značaju i ugledu koji počivši patrijarh Pavle ima u srpskom narodu.

Sa stanovišta struke, „spomenik” u Tašmajdanskom parku svojim ukupnim izgledom, veličinom, proporcijama i arhitekturom oblika, nije u saglasju sa likom patrijarha, kao ni sa jednim od sadržaja u neposrednom okruženju. Stiče se utisak da je ta skulptura jednostavno doneta iz ateljea i na neprimeren način „posađena” u cvetnoj rondeli. Izvan procedure koje zahteva struka, ona je nekritički preimenovana u „spomenik”. Ovo delo, neujednačene kreativne i stilske artikulacije, ne poseduje ni značenjska ni simbolička svojstva potrebna u predstavljanju najviših verskih dostojanstvenika. Lišen takvog iskaza, on postaje vizuelni incident u prostoru.

Skulptura u Tašmajdanskom parku ne odražava karakter duhovnosti, ali nema ni lik „sveca koji hoda”. Budući da je preimenovana u „spomenik” ona degradira i prostor i samu ideju o spomeniku. U ovom slučaju, struka može samo da konstatuje da je u pomenutom prostoru jedna skulptura „smeštena” kao eksponat. Pretenzija da ona bude „spomenik” pogađa verujuće ljude, ali i sve građane koji imaju izuzetno poštovanje prema počivšem poglavaru Srpske pravoslavne crkve. Kome je to potrebno?

Postupak odgovorne struke podrazumeva da svaki novi oblik postavljen u prostoru mora da bude rezultat studijskog rada. Samo na taj način se artikuliše određeni ambijent i obogaćuje prostorna kultura. Taj rad podrazumeva i kreativnu simbiozu postojećih i novoprojektovanih sadržaja. Ideja o novoj projekciji prostornog oblikovanja mora se, dakle, zasnivati na visokoj stručnosti, uz poštovanje ustanovljenih pravila. Uz to, projekat novog ambijenta podleže recenziji visoke stručnosti i tek nakon toga može da usledi njegova realizacija.

Spomenik patrijarhu Pavlu biće na pijedestalu duhovnog prepoznavanja samo ukoliko u njegovom liku prepoznajemo i njegovu duhovnu fizionomiju. Dakle, za Njegovu svetost Pavla potreban je spomenik najvišeg skulptorskog dometa, koji uz to sadrži sve navedene osobine.

Dragiša Obradović,
akademski vajar, profesor univerziteta u penziji