Dve civilizacije u Evropi
Археолошко налазиште Лепенски вир (Фото А. М.)
Poetski izraz „Srbija je Istok na Zapadu i Zapad na Istoku” mnogi prihvataju kao osnovu koncipiranja politike Srbije, iako je netačan.
Hiljadama godina, pa i danas u Evropi postoje dve civilizacije:
– civilizacija roda (SloVena/rAsSena/ruskih), koja je najstarija u Evropi, a koju danas nazivamo Rossiя/Rusija (čije se izvorište nalazi u Lepenskom viru), gde se očuvalo 192 (na)roda, jer u Rusiji i Srbiji ne važi princip „Jedna teritorija – jedna nacija”, te „Nisu svi stanovnici Rusije – Rusi”, i „Nisu svi stanovnici Srbije – Srbijanci/Srbi”,
– teritorijalna civilizacija Rima (začeta 509. g. p. n. e. kada „međa” postaje najviša vrednost, pa se status pojedinca od tada određuje preko teritorije (država je monopol fizičke prinude na određenoj teritoriji). Senat Rimski je proglasio „Svi stanovnici na teritoriji Rimske imperije su – Rimljani”, koji važi i danas u zemljama na Zapadu: „Svi stanovnici Francuske su – Francuzi”, „Svi stanovnici na teritoriji SAD su – Amerikanci».
Zbog toga u svim zapadnim jezicima reč „država” potiče od latinske reči „status” (položaj, pripadnost): engl. state, nem. der Staat, fr. Etat, dan. stat, šp. Estado, ital. stato, hol. staat, port. Estado.
Savremena istoriografija je genocidna koncepcija pa celi narodi stalno nestaju a pojavljuju se novi. Srpski narod i jezik su deo te čudovišne genocidne projekcije pa i na početku XXI veka iz srpskog naroda nastaju nove nacije.
Moja naučna škola „Neprekidnosti prava i kulture” na univerzitetu u Moskvi, predstavlja način da se suprotstavimo: genocidnim teorijama o stalnom nestajanju naroda i civilizacija, drobljenju srpskog naroda, „terminološkom ratu” koji se hiljadama godina vodi protiv naroda Ras (Srba i Rusa). To svedoči o hiljadugodišnjem životu Srba na ovim prostorima.
Mi treba da razlikujemo „narod” od „nacije”. Narod označava celinu u kojoj je neko nekog rodio, a nacije su vezane za teritoriju. Nacije u Evropi su formirane veštački, ne na principima roda, već na principu teritorije i to kao posledica krvavih religioznih ratova, zbog širenja na Sever i Istok „Svete” Rimske imperije u klerikalnom obliku – Vatikana i suprotstavljanja takvom centralizmu.
Mnoge nacije pojavile su se u Evropi posle verskih ratova zaključenjem Augsburškog mira 1555. godine, odnosno Vestfalskog mira 1648. godine. Tada je utvrđen princip „Cuius regio, eius religio/Čija regija, njegova religija”, što je značilo: ako je knez neke regije bio katolik, onda je celokupna regija postajala katolička, a ako je vladar bio protestant, onda je sva regija postajala protestantska, te je na svakoj od tih teritoriji stvarana jedna, nova nacija.
I upravo zbog toga Srbija i srpski narod nisu „Istok na Zapadu i Zapad na Istoku”. Srbi su deo civilizacije Ras, ili RasSenske civilizacije, koju danas nazivamo RasSija/Rusija. Srpski narod je nosio božanski naziv Ras (rod Pervonačala) do 1848. godine, kada su u Beču lukavo ubedili patrijarha Rajačića da je Ras/Rac pogrdan ugarski naziv za Srbe. Ras nije (mitski) grad nego oblik personalnog određivanja pripadnosti Srba zajednici preko roda. Ras nema nikakve veze sa teritorijom, već naprotiv, označava pripadnost rodu „Az”/„As”, kako su oni označavali „„Pranačalo/Prapočetak”, odnosno Kolo, kao ukupnost GODišnjeg cikličnog kretanja Majke Zemlje oko svoga čeda Sunca/Jarila. Tako RAs označava „rod Prapočetka”, odnosno „rod Kola, koje Tvori venac života na Zemlji. Zbog toga pojam „RAs” za sinonim ima naziv „KoloVeni” iz kojeg je nastao pojam „SloVeni” i pojam „SorVen (SerBi/SrBi)” i „Hel(V)en” da bi potisnuli Srbe.
Genetski sastav „teritorijalnih” nacija je promenjen. zbog kraha kolonijalizma i usled osvete za njihovu kolaboraciju sa nacistima. Danas princip „Cuius regio, eius religio” može da se pretvori u „Cuius religio, eius regio/Čija religija (bude dominantna) njegova će biti i regija”.
Vatikan kao forma Rimske imperije jedan je od falsifikatora (sloVenske) istorije. Ali čak je i Rim nekad pošteniji nego „naši” učenjaci. Na karti Đakoma Kantelija da Vinjole koja je sačinjena u Rimu 1689. godine korektno piše naziv: „Il regno della Servia detta altrimenti Rascia/Kraljevstvo SerVija zvana RasSija”. Termin Rascia vizantolozi sužavaju na Rašku oblast iako je naziv RasSija bio oznaka celokupne Srbije. I dan-danas u udžbenicima objavljuju rimsko-germansku propagandu, koja je suprotna zdravom razumu i sama sebi, prema kojoj:
a) Srbe i ostale Južne Slovene uče da su se naši preci preselili na Balkan sa severa u V–VII veku,
b) u Rusiji uče da su se u tom istom periodu, u VI–VII veku, Rusi preselili sa Podunavlja/Balkana/juga na prostore savremenog grada/reke Moskve, kako piše i u Ipatjevskoj letopisi, što je takođe glupost jer je tada bilo toliko SloVena da je to fizički bilo nemoguće.
Milioni Rusa, odnosno Srba, ostali su van teritorije današnje Rusije, odnosno Srbije, zbog vatikanskih granica Lenjina i Broza..
Doktor pravnih nauka
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista