Magarci pred istrebljenjem
Божо Влатковић са својом „Малом” (Фото С. Пешут)
Trebinje – U krševitim područjima juga Hercegovine nekada je biloviše stotina magaraca. Ova životinja poreklom iz Afrike, kao i u susednu Dalmaciju, na ovo područje stigla jepreosam vekovima, u vreme razvoja trgovačkih veza .
U hercegovačkim domaćinstvima neretko se u jednoj štalimoglo naćii po pet ilišest grla. Bile su toveoma korisne životinje pri prenošenju tereta ipoljskim radovima. Zbog svojih skromnih prohtevaivelike izdržljivostimagarci suukrševitim područjima biličak cenjeniji od konja.
Božo Vlatković iz sela Kočela jedan je od retkih vlasnika kojise još ne odriče svoje vredne pomoćnice – magarice koju zove Mala. Priseća se vremena kadaje „magareća sorta” u Hercegovini bila znatno brojnija .
– To su veoma korisne i vredne životinje.Vlasnika gotovo da ne košta ništa jer se magarac sam hrani onim što nađe u prirodi. Imao sam nekoliko ponuda da prodam magare, ali ne bih to učinio nipošto. Pre bih čak prodao kravunego Malu , jermleko mogu kupiti, alikada treba daprebacim tovar drva, sena, džak brašna ilinekidrugi teret do kućešta bih bez magareta? U ovim krševitim krajevimagde konj ne može prići magare može– pričastarina, kojem suupravokrava i magare jedino društvo u napuštenom selu. Voleo bi, kaže, danjegova ljubimica dobije potomstvo, aliteško jenaćimužjaka, jer u okolini Trebinja ima još svega desetak.
– Nije tačnoda su magarci tvrdoglave i priglupe životinje – čak je prilično pametan, vredani miran, neće udariti čoveka,bolji ječak od mnogih drugih životinja –odmahuje glavom Božo na naše pitanje da lisu osnovane predrasude o magarcima i njihovom karakteru .
Zanimljivo je da je ususednoj Dalmaciji magaraczaštićen kao autohtona vrsta, aRepublika Hrvatskačak stimuliše držanje magaraca isplatom novčanih podsticaja, ne bili seova ugrožena vrsta zaštitila od nestajanja.