Učitelj iz Vranja štrajkom glađu traži pravdu

Dragana Jokić-Stamenković

14. 11. 2019. 19:00

(Фото Душан Пешић)

Miomir Dejanović, učitelj OŠ „Svetozar Marković” iz Vranja, juče je ispred te ustanove započeo štrajk glađu, tražeći da urgentno dobije rešenje o vraćanju u pomenutu osmoletku iz područnog odeljenja u Donjem Neradovcu, jer smatra da „direktorkina odluka o premeštanju ugrožava funkcionisanje njegove porodice i sprečava ga da brine o sinu sa autizmom”.

Kako je „Politika” izvestila u više navrata Dejanović je ovenčan titulama najedukatora Srbije i bivše Jugoslavije, a premešten je izdvojeno odeljenje jer je u matičnu osmoletku upisan razred prvaka manje. Pored toga što mu nije jasno zašto je baš on izabran za premeštaj, uprkos činjenici da se na nezvaničnoj školskoj rang-listi iza njega nalazi 17 učitelja, Dejanović ističe da ga promena radnog mesta onemogućava da brine o bolesnom sinu koji je mali maturant druge vranjanske osmoletke. Supruga, učiteljica već radi u seoskoj školi, pa je upravo ovaj učitelj dosad hitno odlazio u sinovljevo odeljenje da ga smiri kada dobije napade besa, koje i stručnjaci potvrđuju. Zbog toga je Dejanović uputio žalbe nadležnim institucijama ali njegov slučaj ni tri meseca kasnije nije rešen.

Kako kaže, u utorak mu ističe komisijsko bolovanje, posle čega bi trebalo da počne da radi u školi u Donjem Neradovcu, što se kosi sa nalazom neuropsihijatra da njegovom sinu neophodan „značajno pojačan nadzor i obavezno permanentno prisustvo oba roditelja zbog raptusa”, odnosno izliva besa i mogućnosti povređivanja.

– Žalio sam se i Mladenu Šarčeviću, ministru prosvete, kao i Milanu Pašiću, pomoćniku ministra za predškolsko i osnovno obrazovanje. On me je nedavno pozvao i pitao da li mogu da prihvatim predlog da godinu dana radim u Donjem Neradovcu, posle čega bi me trajno vratili u Vranje. Pristao sam i bili smo na pragu rešenja problema. Nekoliko dana potom direktorka moje škole poslala je opštinskoj prosvetnoj inspekciji rešenje u kojem navodi da će me posle godinu dana ili više vratiti u matičnu školu u Vranju „ako se steknu uslovi”. To znači nikad, što ne mogu da prihvatim, jer moram da obezbedim svom autističnom detetu nastavak školovanja. Za prosvetu je sramno to što sam doveden u situaciju da zdravljem i životom branim osnovno pravo svog sina da se školuje i da u nevolji bude sa roditeljima – ističe Dejanović. Dodaje da mu ne smeta rad u seoskoj sredini, već to što ovaj premeštaj znači i poklapanje njegovih i sinovljevih školskih smena zbog čega neće moći da ga vodi kući iz škole i čuva dok supruga ne dođe s posla iz druge seoske osmoletke.