Učitelj iz Vranja štrajkom glađu traži pravdu
(Фото Душан Пешић)
Miomir Dejanović, učitelj OŠ „Svetozar Marković” iz Vranja, juče je ispred te ustanove započeo štrajk glađu, tražeći da urgentno dobije rešenje o vraćanju u pomenutu osmoletku iz područnog odeljenja u Donjem Neradovcu, jer smatra da „direktorkina odluka o premeštanju ugrožava funkcionisanje njegove porodice i sprečava ga da brine o sinu sa autizmom”.
Kako je „Politika” izvestila u više navrata Dejanović je ovenčan titulama najedukatora Srbije i bivše Jugoslavije, a premešten je izdvojeno odeljenje jer je u matičnu osmoletku upisan razred prvaka manje. Pored toga što mu nije jasno zašto je baš on izabran za premeštaj, uprkos činjenici da se na nezvaničnoj školskoj rang-listi iza njega nalazi 17 učitelja, Dejanović ističe da ga promena radnog mesta onemogućava da brine o bolesnom sinu koji je mali maturant druge vranjanske osmoletke. Supruga, učiteljica već radi u seoskoj školi, pa je upravo ovaj učitelj dosad hitno odlazio u sinovljevo odeljenje da ga smiri kada dobije napade besa, koje i stručnjaci potvrđuju. Zbog toga je Dejanović uputio žalbe nadležnim institucijama ali njegov slučaj ni tri meseca kasnije nije rešen.
Kako kaže, u utorak mu ističe komisijsko bolovanje, posle čega bi trebalo da počne da radi u školi u Donjem Neradovcu, što se kosi sa nalazom neuropsihijatra da njegovom sinu neophodan „značajno pojačan nadzor i obavezno permanentno prisustvo oba roditelja zbog raptusa”, odnosno izliva besa i mogućnosti povređivanja.
– Žalio sam se i Mladenu Šarčeviću, ministru prosvete, kao i Milanu Pašiću, pomoćniku ministra za predškolsko i osnovno obrazovanje. On me je nedavno pozvao i pitao da li mogu da prihvatim predlog da godinu dana radim u Donjem Neradovcu, posle čega bi me trajno vratili u Vranje. Pristao sam i bili smo na pragu rešenja problema. Nekoliko dana potom direktorka moje škole poslala je opštinskoj prosvetnoj inspekciji rešenje u kojem navodi da će me posle godinu dana ili više vratiti u matičnu školu u Vranju „ako se steknu uslovi”. To znači nikad, što ne mogu da prihvatim, jer moram da obezbedim svom autističnom detetu nastavak školovanja. Za prosvetu je sramno to što sam doveden u situaciju da zdravljem i životom branim osnovno pravo svog sina da se školuje i da u nevolji bude sa roditeljima – ističe Dejanović. Dodaje da mu ne smeta rad u seoskoj sredini, već to što ovaj premeštaj znači i poklapanje njegovih i sinovljevih školskih smena zbog čega neće moći da ga vodi kući iz škole i čuva dok supruga ne dođe s posla iz druge seoske osmoletke.