O Ristu Stijoviću u SANU

Milica Dimitrijević

18. 11. 2019. 10:00

Ристо Стијовић, Девојчица, 1936.

Risto Stijović (1894–1974), poznat po prikazima delikatno modelovanih ženskih figura i animalističkih motiva, akademik i vajar koji je ostavio ozbiljan trag na našoj umetničkoj sceni, biće tema skupa koji se danas u 11 sati održava u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti. U Svečanoj sali o Stijovićevom stvaralaštvu, a povodom 125 godina od njegovog rođenja, govoriće Svetomir Arsić Basara, njegov kolega, Jasna Jovanov, istoričarka umetnosti, izlagaće na temu „Risto Stijović, od pariskih sokaka do palate Luksor”, Vera Grujić, muzejski savetnik, upoznaće nas sa delima ovog autora koja se čuvaju u Narodnom muzeju u Beogradu, dok će se Nikola Kusovac baviti temom „Moji susreti sa Ristom Stijovićem”. Biće prikazan i film RTS-a naslovljen imenom umetnika, a urađen po scenariju Vere Ristić.

Jed­na od skulp­tu­ra Ri­sta Sti­jo­vi­ća ko­ja se ču­va u SA­NU (Foto SANU)

Stijović, čija se dela nalaze u poznatim muzejima i kolekcijama i koji je u svom vajanju koristio klasični materijal, često radeći u retkim vrstama drveta i mermera, rođen je u Podgorici, a u Beogradu je 1912. upisao vajarsko odeljenje Srpske slikarske škole. Pridružio se srpskoj vojsci u Prvom svetskom ratu i učestvovao u povlačenju preko Albanije. Od 1916. godine školovao se na francuskim umetničkim školama, prvo u Marselju, potom u Parizu, gde je pronalazio inspiraciju u slikama Pola Gogena, Amadea Modiljanija, egipatskoj umetnosti i stvaralaštvu Dalekog istoka. Redovno je izlagao po pariskim salonima. U Beograd se vratio krajem dvadesetih godina prošlog veka, gde je radio kao profesor u Trećoj muškoj gimnaziji. Bio je član mnogih umetničkih udruženja, između ostalog i grupe „Oblik” (gde su pripadali najznačajniji srpski umetnici u periodu između sva svetska rata, poput Jovana Bijelića, Save Šumanovića, Mila Milunovića, Tome Rosandića, Petra Palavičinija, Nikole Dobrovića…). Na svetskoj izložbi u Parizu dobio je Gran pri za skulpturu (1937), a njegova dela, monografski na okupu mogla su biti viđena 2006. na postavci u Spomen-zbirci Pavla Beljanskog i retrospektivno u Galeriji RTS-a 2011. godine.