Jedna od pet miliona
Д. Стојановић
„Celu noć nisam spavala, vagala sam, pisala plan šta treba uraditi i znala da to moramo iskreno da organizujemo, bez koristoljubivih ljudi. Tako je i nastao prvi protest”, kazala je Jelena Anasonović, organizatorka šetnje „Stop krvavim košuljama”, u ispovesti koja je podigla veliku prašinu u javnosti. Ova 25-godišnja studentkinja FPN-a do detalja je opisala šta se dešava iza kulisa opozicionih protesta kada šetači odu svojim kućama. Podmetanje, puštanje „probnih balona”, pritisci, kritike i uvrede, odavno su svakodnevica na našoj političkoj sceni. Jelena Anasonović je to veoma dobro osetila na svojoj koži.
Preko noći je prestala da bude„Đilasova plaćenica”, „nova Nataša Kandić”, „strana plaćenica” i postala „Vučićev čovek”. I dalje stižu uvrede na njen račun, pa čak i pretnje, ali iz drugog političkog tabora. Postala je zvezda onih medija i tabloida za koje, do juče, nije želela da daje izjave, a njihovim novinarima, kojima se slučajno javila na telefon, govorila je da su „dobili pogrešan broj”.
Anasonovićeva je osnivač udruženja građana „Jedan od pet miliona”, iz kojeg se sada povlači, i aktivistkinja je mnogih NVO. Prošle godine bila je i na obuci koju je organizovala Regionalna politička akademija (Regional Academy for Social Democratic parties), koju su osnovale Fondacija za evropske progresivne studije i američka organizacija NDI (National democratic institute).
Na njenom profilu na „Linktinu” piše da je zaposlena u Dečjem kulturnom centru u rodnom Zaječaru. Pre dve godine bila je na beogradskoj listi odbornika Dragana Đilasa kao članica Levice Srbije. Iz ove stranke, kako tvrdi, povukla se u januaru ove godine da to „ne bi naštetilo protestima”. Imala je sukob čak i s liderom Levice Borkom Stefanovićem, iako je napad na njega u Kruševcu bio neposredan povod za početak protesta. Nije dozvoljavala, sada tvrdi, da Borko govori na protestu kako ovaj građanski skup ne bi prerastao u stranački. Na kraju je ipak popustila, ali pod uslovom da govori građanin Stefanović, a ne stranački lider Stefanović.
Mesecima je pokušavala, navodi, da proteste zaštiti od političkih partija, ne odobravajući nastupe političara. Ipak, priznala je da je pozvala Dragana Đilasa i da je SzS plaćao kamion i ozvučenje za protest. Saborci su je optuživali da loše vodi proteste i zadavali joj niske udarce. Sergej Trifunović, u čijem društvu se zimus sastala s predstavnicima američke ambasade, nekoliko meseci kasnije kritikovao je proteste kao „bedne, mizerne, nemaštovite i odbojne”. Trifunović je promenio stav o Anasonovićevoj i tvitnuo: „E pa, devojčice, kako sam te svojevremeno kritikovao, i interno, i javno, sada dozvoli da te javno pohvalim.”
Posle svega, izvesno je da više nije „devojčica”, kako su je zvali i drugi saborci, želeći da je diskredituju. Sasvim sigurno je razumela da je u Srbiji ipak sve politika.