Kutiljerov plan bio je šansa da se izbegne rat u BiH

03. 12. 2019. 17:35

Sjajan vremeplovski tekst dr Vladislava B. Sotirovića „Bosna kao Švajcarska”, objavljen u „Pogledima”, „vraća” nas u 1992. i doba nastanka tzv. Kutiljerovog plana za BiH, te diplomatske „igre” koja ga je „potopila”. A posledica svega toga bilo je više od sto hiljada ubijenih, te gotovo milion raseljenih.

Da muslimanski lider Alija Izetbegović, na sugestiju poslednjeg američkog ambasadora u SFRJ Vorena Zimermana, nije povukao svoj potpis sa tzv. Lisabonskog sporazuma, koji je predviđao kantonizaciju BiH, sudbina BiH bila bi verovatno uveliko drugačija i srećnija. Ali, nažalost, on je to učinio i naneo nesagledive i sudbonosne posledice. A u kasnijim intervjuima i sam Zimerman je naglašavao da on nije Izetbegoviću izričito predlagao povlačenje potpisa, već ga samo pitao: „Ako vam se ne sviđa plan, zašto ste ga potpisali?”

A možda najbolji komentar povodom Izetbegovićevog odustajanja dao je sam Žoze Kutiljero. U intervjuu koji je 17. marta 2000. dao autoru ovog pisma ugledni portugalski diplomata, tada u ulozi specijalnog izaslanika Predsedništva EU, naglasio je „da je plan bio prihvaćen, rat u BiH bio bi zaustavljen već 1992”. Još precizniji je bio tokom svedočenja na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu, 19. februara 2013, kada je rekao da je „Izetbegović srušio mir”.

Inače, Kutiljerov plan bio je znatno povoljniji za Bošnjake nego Dejtonski sporazum. Prema tom planu, konstitutivne jedinice sa bošnjačko-hrvatskom većinom obuhvatale bi 56,27 odsto teritorije, a po Dejtonu je to 51 odsto. Tako se još jednom potvrdila stara istina da „ko hoće više, dobije manje”.

Slobodan Stajić,
publicista iz Sarajeva