Naš pop dade obe kćerke za katolike
Фото Пиксабеј
Golub, moj stariji drug, naučio me je kako se popravlja radio sa lampama. To je opredelilo moj život, postao sam elektroinženjer, najpre u Srbiji a potom i u Australiji.
Evo tog razgovora - ja sam krenuo prvi:
- Imaš li nekoga iz Engleske?
- Kako to misliš, misliš li prijatelja?
- Ne, ne, rođaka.
- Pa malo je daleko. Da si me pitao imam li nekog iz Bele Palanke, lako bih ti odgovorio, ovako.
- Engleska me zanima?
- Dobro, nemam, hajde kaži šta si hteo.
- Ne znam ni sam, savet, možda rame za plakanje...
- Dobro, ko ti je iz Engleske?
- Pa unuka!
- Kako bre unuka, ti si sa Stare planine!
Tako bi izgledao razgovor sa mojim dobrim drugarom Golubom, da je tu, ali s obzirom da je on „preko sedam okeana”, moram da se požalim vama, nepoznatim prijateljima.
- A kako razgovarate sa njom, tvoja supruga ne voli da priča engleski.
- Pa naučila je, sada voli - sve se promenilo!
I to bi bio dobar početak jednog novog teksta o životu u inostranstvu.
U nastavku da vam kažem da su obe ćerke 'tried hard'. Ovaj engleski termin ne zvuči dovoljno jako kada se prevede na srpski sa 'pokušavale jako.' Pravi prevod bi bio „rasturile su se tražeći naše gore list”, ali...nije išlo.
- Nisi ti loše prošao, znaš Miku?
- Jeste, ćerka mu se udala za Pakistanca
- A Perina za našeg muslimana
- Ali kod njih i danas gori kandilo uz ikonu.
- Naš pop dade obe ćerke za katolike?
- Deca, šta ćeš.
- A na vašaru videh nekoliko naših malih sa kosim očima, slatki su, uvek imaju urednu frizuru. Vijetnamke su dobre majke.
- A znaš onog Savu, njegova ćerka se udala za najbolju drugaricu.
- Stani, molim te, nije to problem samo nas emigranata, toga ima i tamo.
Ovo je samo izmišljeni razgovor, ali zaista, ceo svet ide u tom pravcu. Izmešalo se sve kao u Bosanskom loncu.
- A druga ćerka?
- Zet je iz Dablina
- Irac?
- I sada za istim stolom svi slavite Svetog Đorđa?
- Ma deca, ne znaju za te probleme
- A gde će da se venčaju?
- Crkve ne priznaju jedna drugu, tražićemo da se pomire, imale su toliko vekova, dosta je, onaj gore je samo jedan, isti za sve
- A u kojoj crkvi?
- To je malo komplikovano, ali pozvao sam majku gore na Staroj planini i ona ima rešenje. U našem selu kažu 'Ako je dobar čovek'. Nisu oni čuli za te Engleze. Nas su tukli komšije Bugari. Sveštenik Moša je rekao 'Neka dođe. Eto, problem je rešen
- I tako će Moša da pomiri sve tri crkva, koje su u zavadi od 1534, kada su Englezi rekli Papi 'ne'. I još od pre.
- Baš tako, naš Moša može sve, ne bavi se on politikom kao ovi što nas zavadiše. Dobar čovek, kao i ovi naši zetovi, to se računa, rekoh ti.
Džordž Petrović, Melburn
Poštovani čitaoci, „Politika” je ponovo oživela rubriku „Moj život u inostranstvu”. Namenjena je pre svega vama koji živite izvan Srbije, širom sveta, koje je životni put odveo u neke nove nepoznate krajeve i zemlje.
Nadamo se da ste primetili da smo se i mi u međuvremenu malo promenili. Sašili smo novo, komotnije i udobnije digitalno odelo, ali i dalje smo prava adresa na koju možete slati svoja pisma, reportaže, zapise i fotografije.
Pišite nam kako je u tuđini ili u vašoj novoj otadžbini. Kako vam Srbija izgleda kad je gledate iz Vankuvera, Osla ili Melburna? Stanuje li nostalgija na vašim novim adresama?
A naša adresa je mojzivot@politika.rs
Pravila su i dalje jednostavna: dužina teksta do pet hiljada slovnih znakova, da je zapisan u nekom uobičajnom formatu, najbolje vordu. Naslovi i oprema su redakcijski, tekstovi se ne honorišu i podležu uredničkim intervencijama.
Vaša Politika