Dramski rasplet sukoba pisca sa teskobom
Драма Златка Грушановића добила и читалачку публику (Фото: М. С. М.)
Prodoran tekst, ukorenjen na istinitom događaju i izvornoj emociji zaljubljenog mladića koji u saobraćajnoj nesreći ostaje bez voljene žene, pozorišna publika poznaje u režiji Marije Barne Lipkovski, sa scene Beogradskog dramskog pozorišta i pod imenom „Moskvičem do pakla”. Krug poznavalaca te autobiografske drame Zlatka Grušanovića sinoć je postao za čitalačku publiku veći. U foajeu BDP-a predstavljena je knjiga „Moskvičem do drame – U paklu”. Od korice do korice u njoj su sabrane piščeve beleške, poezija, kratka priča i dramski rasplet sukoba umetnika sa teskobom koja usledi posle svake nesreće. A ovaj umetnik u svakoj prilici ili neprilici rukovodi se principom „ako ne budeš bolji, bićeš gori”. Pisanje je za njega vid samoodbrane od teskobe, patnje i života bez smisla.
− Kroz umetnost možemo proživeti nešto a da to ne doživimo. Umetnost nekome može biti put iskupljenja, pokajanja ili sticanja znanja, ali sve te staze vode do duhovnog zadovoljstva. Izmeniti stav prema nepromenljivoj sudbini u stvari je ideja oba ova umetnička dela, pozorišnog i književnog. Jer, čovek će biti spreman da trpi pod uslovom da trpljenje ima smisla. Već kod pesme „Čvor” u ovoj knjizi, dolazimo do onoga što svi znamo: da život ima smisla tek kada su zastupljena sva osećanja, počevši od radosti i života do tuge i smrti – kaže Grušanović za „Politiku”.
Iz ugla Grušanovićevih prijatelja koji su odgledali predstavu i pročitali dramu oba dela daleko su od lamenta nad zlehudom sudbinom, njima dominira bezuslovna i zarazna ljubav prema životu, pisanju, ženi, sebi, ljudima, umetnosti, uvrnutom smislu za humor pisca koji od komedije pravi tragediju, a od tragedije komediju.