Ukradeno pamćenje

Toma Todorović

16. 12. 2019. 14:44

Страдање Ниша и Нишлија у време НАТО агресије (Фото ЕПА/Саша Станковић)

N – Iako je od NATO bombardovanja SR Jugoslavije prošlo tačno 20 godina, svi detalji stradanja i danas se dobro pamte. Naročito u Nišu koji je s proleća 1999. najviše bio pod uzbunama, raketama i bombama i u kojem je bilo najviše poginulih i povređenih. I čuvaju se tužna sećanja na tragične događaje. Ono što je ostalo kao spomen na period obnove posle bombardovanja, međutim, izgleda da ne može da se sačuva i zaštiti.

U toj akciji, oktobra 1999, svečano su pušteni u saobraćaj most preko Nišave i nadvožnjak na auto-putu od Niša prema jugu, nad međunarodnom prugom, koji je srušen u bombardovanju. Nakon pet meseci prekida ponovo je uspostavljen kompletan promet saobraćajnom žilom kucavicom kroz Srbiju. Događaju su prisustvovali najviši državni funkcioneri, predstavnici grada Niša i veliki broj građana.


                                                     (Foto EPA/S. Pikula)

Bio je tu i neumorni Milutin Mrkonjić, koji je bio na čelu akcije obnove naše zemlje, kao i predstavnici Sportskog društva „Partizan” Ivan Ćurković i Žarko Zečević, jer je ovo društvo finansiralo obnovu nadvožnjaka i mosta. Zato se i bronzani grb „crno-belih” našao na mermernom spomen-obeležju koje je postavljeno u slavu ovog neimarskog poduhvata.

Nedavno, baš na dvadesetogodišnjicu tog događaja, misteriozno su nestali mermerno obeležje i bronzani grb na njemu. Preko postamenta navučen je džak. Umesto prigodnog, ružan prizor.

Pitanje je da li će neko uopšte pokrenuti potragu za demontiranom i ukradenom mermernom pločom, na kojoj je upisan datum i povod postavljanja spomen-obeležja, i grbom u bronzi poznatog srpskog sportskog društva.


                                                     (Foto EPA/Saša Stanković)

I da li će se ikada utvrditi da li je oskrnavljenje ovog obeležja vandalizam, krađa ili obest nekoga ko je s mesta gde je stajalo dve decenije odneo s postamenta vredan „suvenir”.

Stručnjaci koji su bili uključeni u ondašnju obnovu Srbije tvrde da je za demontiranje bio potreban i specijalni mašinski alat i mnogo vremena. Jer niko nije mogao tek onako, u prolazu i slučajno, da na tom mestu zaustavi vozilo, priđe obeležju i jednostavno odlepi mermernu ploču i grb i neprimećen ode.


                                                   (Foto EPA/Saša Stanković)

Cela akcija, defintivno, bila je dobro isplanirana i morala je da traje makar sat, možda i duže.

Tako su lopovima, kojima ništa nije sveto, pored nebrojenih statua od bronze, bakarnih i mesinganih slova sa spomenika na grobljima, ograda oko kuća i oluka s krovova stambenih zgrada, na red za krađu došla i spomen-obeležja.