Posledice Džonsonove pobede
(Фото EPA-EFE/Stefan Rousseau)
Pobeda Džonsona i potvrda izlaska Velike Britanije (VB) iz EU po samoj svojoj prirodi i mogućim političkim efektima u VB, Evropi i odnosima u transatlantskoj zajednici ima širi značaj. Potvrdila je najpre uticaj i snagu desnice kao već registrovane pojave u novim multipolarnim okolnostima i izazovima. Zatim, u konkretnom slučaju VB, jačanje nacionalnih stranaka i uverenja, engleskih, škotskih, irskih. Politička polarizacija tokom celog procesa odlučivanja o izlasku došla je u tom kontekstu do punog izražaja uz potvrdu složenosti državne strukture i funkcionisanja političkog sistema VB. To najbolje ilustruju ubedljiva pobeda konzervativaca sa engleskim nacionalnim predznakom, kao i ubedljive pobede škotskih i irskih nacionalnih stranaka na nacionalnom nivou sa oprečnim stavovima prema pobedničkim, pri čemu tek slede izazovi i političke posledice ovakvog ishoda (separatistički zahtevi Škotske i sl.).
Najzad, ta pobeda potvrdila je ulogu i funkciju načela suvereniteta koje je bilo važno u formiranju motiva na britanskom nacionalnom planu za odlučivanje o izlasku iz EU. To odražavaju i pobedničke izjave premijera Džonsona o interesu VB na prvom mestu i dr. VB je inače od ulaska u EU 1973. imala povlašćen položaj zbog nespremnosti VB da se odriče od suvereniteta po obrascu i tempu koji su diktirali unutrašnji i spoljni integrativni procesi EU. Otuda se VB nije uključila u Evropsku monetarnu uniju, već zadržala sopstvenu valutu funtu i monetarni sistem, niti u „šengen”, već je zadržala vizni režim koji se ne poklapa sa viznim režimom šengenskog prostora i delovanja.
Posle velikog proširenja EU 2004. na istok Evrope i posebno ulaska Rumunije i Bugarske 2007, dolazi u VB do otpora „prilagođavanju” koje je podrazumevalo potpuno otvaranje unutrašnjeg tržišta radne snage i socijalno-zdravstvenu komponentu s tim u vezi. Vlada konzervativaca D. Kamerona je u tom kontekstu svojevremeno nadležnima u Briselu uputila rezerve na institucionalna rešenja o potpuno ravnopravnom i slobodnom pristupu radne snage novih članica na tržište VB i njihovu punu socijalno-zdravstvenu zaštitu. Takođe, bila je izričito protiv jačanja uloge Evropskog parlamenta na račun domaćeg, što je podrazumevalo viši stepen unutrašnjih integracija EU, i zalagala se za obrnut proces–jačanje uloge domaćih parlamenata sa jasnim stavom da VB ne prihvata dalje odricanje od suvereniteta u korist institucija EU. Kada sve to nije išlo prevagnuo je stav o izlasku iz EU, referendum 2016. i sada vanredni izbori radi njegove suštinske potvrde.
Tendencije jačanja načela suvereniteta, kao osnove strateško-političke afirmacije nacionalnih interesa država, izražene su poslednjih godina u međunarodnim odnosima, posebno sa ovladavanjem multipolarnosti na globalnom planu i potrebe manjih i slabijih država da preko isticanja tog načela dodatno zaštite sopstvene interese. Čak i visoki predstavnici EU u poslednje vreme, povodom kriza u transatlantskim odnosima i novih kretanja na globalnom planu, govore o značaju „suvereniteta EU” u domenima odbrane i spoljnih poslova.
Ova pobeda u VB će se neminovno odraziti na afirmaciju načela suvereniteta i u samoj EU. Izbeglička kriza i dosadašnje institucionalne posledice u EU to neumoljivo potvrđuju (stavovi Višegradske grupe i dr.). To će već od sada biti glavni strateški izazov u nastojanjima EU da unutrašnjopolitički institucionalno jača, posebno u pogledu zalaganja za promene načina donošenja (većinski i sl.) i sprovođenja odluka, kao dodatnog odricanja od suvereniteta članica u korist centralnih institucija i organa EU.
Kada je reč o transatlantskim odnosima pobeda Džonsona se u potpunosti uklapa u politiku sadašnje administracije predsednika Trampa. Podršku i ponude (izuzetan trgovinski sporazum sa VB) koje on upućuje, vidljivo favorizuju odnose sa VB u novom svojstvu „suverenog” subjekta. Ukoliko Tramp dobije drugi mandat sigurno će jače promovisati suverenističke stavove i takvu praktičnu politiku koji su njegov politički moto (Amerika pre svega), što je već u više navrata isticao, a posebno poslednji put u OUN. Potvrda izlaska VB iz EU i budući odnosi SAD–VB u novom svojstvu su na liniji takvih tendencija, što svakako treba imati u vidu u kontekstu daljeg razvoja u „transatlantskoj zajednici” i posebno SAD–EU.
Diplomata u penziji