Pribor za kavijar i ribu
(Фотографије из приватне архиве ауторке)
Da li kavijar ima drugačiji ukus ako ga jedete uz pomoć pribora koji je dizajnirao jedan od najpoznatijih evropskih arhitekata? Mnogi će reći „ne”, a da li će biti u pravu, to je već drugo pitanje. Ovaj komplet pribora za jelo izrađen je od srebra u kombinaciji s kornjačevinom i deluje pre kao eksponat za vitrinu nekog muzeja upotrebnih predmeta dobrog dizajna nego kao obična, doduše lepa, grupa predmeta na postavljenom stolu uz čaše i tanjire. Biće vam nekako žao da uprljate ovaj rafinirani spoj funkcionalizma i apstrakcije.
Van de Velde je bio ne samo izuzetno obrazovan već i veoma talentovan dizajner. Njegova estetika je plod njegovog uma i smisla za hedonizam i estetiku življenja. Iako zagovornik modernizma, on je smatrao da je mašinska standardizacija isuviše restriktivna disciplina za individualnu kreativnost dizajnera.
Interesovanja ovog nadarenog kreativca bila su mnogostruka. Kako inače objasniti taj široki dijapazon, od kuća preko enterijera, od porcelanskih servisa do srebrnog escajga, od zidnih tapeta do omota knjiga? To shvatanje dizajnera da su stvari oko nas deo našeg realnog okruženja koje nam je dato da ga sami oblikujemo prema sopstvenim afinitetima i stepenu civilizacije u kojoj živimo, rezultiralo je bogatim opusom koji je zaslužio ekskluzivno mesto u istoriji arhitekture i dizajna 20. veka.
Van de Velde zauzima počasno mesto u istoriji evropskih primenjenih umetnosti 20. veka baš zbog svoje svestranosti. Iako nije bio jedini (i drugi slavni arhitekti među kojima je, na primer, Jozef Hofman), imali su potrebu da oblikuju najrazličitije predmete da bi na njima demonstrirali svoje umeće i svoje stavove po pitanju estetike. Tako je, na primer, i nakit bio jedna od njihovih omiljenih tema. Očigledno, za igru forme i materijala, svaka stvar je svojevrsni izazov.
Henri van de Velde (1863−1957)
Belgijski arhitekt i dizajner, rođen je u Antverpenu. Studirao je i slikarstvo na Akademiji lepih umetnosti, interesovao se za muziku i filozofiju, a zatim je usavršavanje nastavio u Parizu. Godine 1886. upoznaje uticajne umetnike i s njima osniva „Društvo umetnosti nezavisnih”, koje je negovalo postimpresionističke progresivne ideje. Družio se sa slikarima među kojima su bili Žorž Sera, Pol Sinjak. Na njegov rad značajno je uticao i Van Gog. Godine 1892. Van de Velde napušta slikarstvo i daje prednost dizajnu pod uticajem britanskih umetnika i teoretičara Džona Raskina i Vilijema Morisa. Prvo radi grafički dizajn za knjige i časopise, zatim objavljuje svoje stavove u vezi primene ornamentike u vreme narastajuće industrijalizacije. Počinje da se bavi arhitekturom, dizajnom enterijera i dizajnom nameštaja i postiže značajne rezultate. Radi u Nemačkoj, dobija priznanja za arhitekturu u Drezdenu, prelazi u Berlin i postepeno izoštrava svoje modernističke stavove. U brojne enterijere unosi funkcionalističke principe. Osniva Institut za modernu arhitekturu u Briselu i radi između Belgije, Nemačke i Švajcarske. Jedan je od najznačajnijih propagandista duha modernizma u Evropi. Godine 1956. objavio je svoje memoare.
Arh. Radmila Milosavljević
www.dopisna-skola-ambijent.rs