Pozadina jedne afere

30. 12. 2019. 18:00

(Фото Пиксабеј)

Nakon sednice Saveta za nacionalnu bezbednost, a povodom afere koju je pokrenuo snimak na kojem se vide ruski obaveštajac Georgij Kleban i penzionisani potpukovnik Vojske Srbije izvesni Z. K, predsednik Vučić je izjavio da  ima samo jedno pitanje za ambasadora Ruske Federacije Aleksandra Bocan-Harčenka: „Zašto?” Pitanje se, naravno, odnosilo na sadržaj procurelog video-snimka: „Zašto se bavite nedozvoljenim špijunskim aktivnostima u našoj zemlji?” No, da li je to uistinu tako? U okvirima ovog teksta pokušaćemo da damo odgovor šta bi zapravo moglo da se krije u pozadini tog pitanja i koje je njegovo pravo značenje.

Neophodno je, pre svega, podsetiti se kratke hronologije događaja koji su svemu tome prethodili, ali krenućemo obrnutim redosledom, od najnovijih ka onim starijim. U decembru, kada je održana sednica Saveta za nacionalnu bezbednost, predsednik Vučić je imao  zakazan susret sa predsednikom Rusije Vladimirom Putinom u Sočiju; no, početkom decembra predsednički kabinet izlazi sa saopštenjem u kome se kaže da su „iz zdravstvenih razloga, lekari zabranili na mesec dana predsedniku Vučiću da putuje avionom”, što dalje znači da bi davno dogovoreni susret u Sočiju mogao biti odložen; tri meseca pre toga, u septembru ove godine, izbila je velika afera „Krušik”, nakon što je tamošnji radnik Aleksandar Obradović, u svojstvu uzbunjivača, obelodanio informacije o mogućoj korupciji, gde iz objavljenih dokumenata sledi da je kompanija GIM (koja se dovodi u vezu sa Brankom Stefanovićem, ocem aktuelnog ministra unutrašnjih poslova Srbije Nebojše Stefanovića), kupovala po povlašćenim cenama oružje od „Krušika” u odnosu na državno preduzeće „Jugoimport SDPR”.

Sada ćemo ovu istu hronologiju vratiti u prirodni redosled, jednostavno ćemo je izvrnuti i pokušati da iznete činjenice nekako dovedemo u uzročno-posledični sled. A tako  grupisane, činjenice govore sledeće: početkom septembra izbija afera „Krušik”; najavu velike moguće afere u Srbiji daje zagrebački „Večernji list”, objavivši tekst pod naslovom „Kako je oružje iz Srbije, preko Grobnika i Krka, završilo u rukama Al-Nusre u Siriji”. Tekst se poziva na podatke sa sajta „Arms voč” i istraživačke tekstove bugarske novinarke Giljane Dajtandžijeve, saradnice pomenutog sajta. Informacije kojima barata hrvatski tekst daleko nadilaze podatke što ih je prosledio Aleksandar Obradović, pošto se, sem „Krušika“ iz Valjeva i „Prvog partizana“ iz Užica, u članku navode imena svih američkih firmi koje su kupovale oružje, detaljna specifikacija robe sa cenama, ukupan broj letova (uključujući i one iz Beograda), itd; izvesno je da takve podatke nije mogao da obezbedi niko iz „Krušika“ ni „Jugoimporta SDPR”.

Takođe, notorna je činjenica da iza sajta „Arms voč” stoje ruske službe i da je bugarska novinarka Dajtandžijeva predstavljala svojevrsni „protočni bojler” za plasiranje informacija u rusku korist. Imajući sve to u vidu, postaje mnogo razumljivija reakcija premijerke Ane Brnabić da se Aleksandar Obradović ne može smatrati uzbunjivačem „jer nije poštovao procedure dajući određene informacije o namenskoj industriji stranom novinaru”. Drugim rečima – što je sasvim logično – zašto se Obradović odlučio da svoja saznanja prosledi baš bugarskoj novinarki, a ne, recimo, NIN-u, „Danasu”, TV N1? Sasvim je razumna pretpostavka da bi tako ekskluzivne informacije objavio svako od njih.

Početkom decembra predsednik Vučić šalje poruku da neće otići na sastanak u Sočiju. Moskva ne reaguje na tu prvu poruku, ali zato reaguje na drugu – snimak gde potpukovnik ruske Vojne obaveštajne službe (GRU) daje mito našem oficiru. Putinov savetnik Peskov odmah izdaje saopštenje kako iza toga ne stoji Kremlj; predsednik Vučić na to odgovara da će, uprkos lekarskoj zabrani, ipak doći u Soči. Diplomatski skandal je „ispeglan”, razgovori mogu da se nastave.

Dakle, u pozadini onog pitanja „zašto?” s početka teksta ne stoji nastavak „zašto nas špijunirate?”, već zašto je upravo Moskva otvorila aferu „Krušik“ i to preko bugarskog sajta. U prilog tom tumačenju govori i lista najnovijih mera Ministarstva finansija SAD protiv pojedinaca i firmi, umešanih u korupciju sa prodajom naoružanja – gde se „Krušik” ni GIM (dakle, ni Stefanovićev otac) uopšte ne pominju. Kakav je odgovor na pitanje „zašto?” predsednik Vučić dobio u Sočiju saznaćemo tek u mesecima koji slede.

Prevodilac i esejista

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista