Nestali u hrvatskoj predsedničkoj kampanji

Problem nestalih iz ratova devedesetih prošlog veka i dalje opterećuje odnose između Srbije i Hrvatske, što je prisutno i u hrvatskoj izbornoj kampanji za predsednika države. Aktuelna predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, koja je kao favorit ušla i u drugi krug, izjavljuje: „Srbija se mora suočiti sa svojom prošlošću i zato ću insistirati na pitanju nestalih kao uslovu za njen ulazak u EU”, što mi je i dalo povoda da se još jednom osvrnem na trenutnu situaciju sa nestalima na području ovih država.

Predsednik Komisije Vlade Hrvatske za osobe nestale u domovinskom ratu, Stjepan Sučić, na nedavno održanoj sednici ovog tela, obznanio je kako se u prvom tromjesečju 2020. godine očekuje objava petog izdanja Knjige osoba nestalih na području RH u ratu devedesetih, sa imenima 1.872 osobe čije sudbine još nisu rasvetljene.

U četvrtom izdanju pomenute knjige, sa stanjem od 1. maja 2015. godine, nalazilo se 2.138 nerešenih slučajeva. Pošto u toj knjizi nisu navedene nacionalna, vojna i državna pripadnost popisanih osoba, „Veritas” je načinio uporednu analizu i tog izdanja sa svojom evidencijom, na kojoj se u vreme analize (jun 2016) nalazilo 1.858 osoba i sa hrvatskim spiskom nestalih, koji je u decembru 2010. dostavljen Međunarodnom sudu pravde, na kojem su bila imena ukupno 1.024 osobe, i došao do sledećih rezultata: u toj knjizi nisu bile navedene 882 osobe sa „Veritasovog”, a 215 osoba sa hrvatskog spiska; a 56 imena nalazila su se i na hrvatskom i na „Veritasovom” spisku; 365 imena osoba iz knjige nije bilo ni na hrvatskom ni na „Veritasovom” spisku. Još ne znam na osnovu čijih traženja se tih 365 osoba našlo u knjizi, ali znam da se one 882 osobe sa „Veritasovog” spiska nestalih nisu u knjizi navedene zato što članovi njihovih porodica nisu kod Crvenog krsta (nacionalnog ili međunarodnog) otvorili zahteve za traženje, što je bio uslov za ulazak u knjigu.

Razlika od 263 imena između četvrtog i najavljenog petog izdanja ove knjige u najvećem delu jeste rezultat u međuvremenu identifikovanih na obe strane, a u manjem delu novootvorenih zahteva za traženje.

U poslednjih osamnaest godina iz zajedničkih, masovnih i pojedinačnih grobnica, uključujući i činove ekshumacije u organizaciji samih porodica, ekshumirano je ukupno 1.600 posmrtnih ostataka Srba sa područja Hrvatske i bivše RSK, uključujući i one koji su sa njima ratovali (1.499 u RH, 89 u BiH i 19 u Srbiji) – do sada je na osnovu posmrtnih ostataka identifikovano 1.227 osova, dok posmrtni ostaci još 373 osobe čekaju na identifikaciju (svi sa područja Hrvatske).

Trenutno se na „Veritasovom“ spisku nestalih nalazi 1.734 osobe srpske nacionalnosti koje su nestale u periodu 1991–1998. na području Hrvatske (1.680) i BiH (54).

„Veritas” u ovom času raspolaže podacima za više desetina poznatih mesta ukopa sa  posmrtnim ostacima 163 osobe na području Hrvatske, čija su tela pokopana uglavnom pod oznakom „nepoznat” i oni – dvadeset četiri godine po prestanku rata – isključivo zbog opstrukcije hrvatske strane još čekaju na ekshumaciju.

U toku rata sa ratišta iz Hrvatske i BiH u Beograd su pod oznakom NN dovezeni posmrtni ostaci 80 osoba većinom preuzeti u razmenama sa neprijateljskim stranama, pod pretpostavkom da su rodom iz Srbije, i svi su obdukovani na Vojnomedicinskoj akademiji. Pošto ih niko nije identifikovao, nakon određenog vremena, pokopani su na beogradskom groblju Lešće (74) i gradskom groblju u Obrenovcu (šest). U međuvremenu su sa njih uzeti uzorci kostiju za DNK analizu, na osnovu čega su posmrtni ostaci 51 osobe identifikovan i predan njihovim porodicama radi sahrane. Indikativno je da su među identifikovanima skoro svi bili srpske nacionalnosti sa područja Hrvatske i BiH.

Za onih 27 neidentifikovanih može se pretpostaviti da ih porodice ne traže, što je manje verovatno, ili da nemaju bližih rođaka, što je verovatnije, pa nema ko ni da otvori zahtev za traženje niti da da krv za DNK analizu. Koristim i ovu priliku da još jednom pozovem porodice sa područja bivše SFRJ, koje nisu prijavile svoje nestale u ratu devedesetih da to urade kod najbliže kancelarije Crvenog krsta ili da se jave Komisiji Vlade Srbije za nestala lica ili „Veritasu”, gde mogu dobiti dodatne informacije.

Iz iznesenih podataka proizilazi da bi se broj nestalih Srba sa područja Hrvatske i bivše RSK smanjio za trećinu samo kada bi se ekshumirali posmrtni ostaci sa poznatih grobnih mesta i konačno identifikovali oni koji su već ekshumirani ali su još neidentifikovani, a to najviše zavisi od političke volje hrvatske strane, u čijim rukama su i „platno i makaze".

Siguran sam da sve navedene podatke i informacije zna i aktuelna, a možda i buduća, predsednica Hrvatske (sve to je čula više puta i od udruženja porodica nestalih Srba), ali se i dalje na to oglušuje u trici za još jedan mandat.

_*Dokumentaciono-informativni centar „Veritas“