Crna Gora – pitanja koja traže odgovore
Da li postojanje Crne Gore, kao samostalne države srpskog i crnogorskog naroda, ugrožava njen status punopravne članice NATO pakta? Pakta koji je Srbiju i Crnu Goru 1999 godine gađao specijalnim i kasetnim bombama i ostavio zauvek opustošene delove tadašnje zajedničke zemlje Savezne Republike Jugoslavije, s teškim posledicama po zemljište, biljni i životinjski svet, vodu, hranu i generacije koje dolaze.
Da li crnogorski političari koji su usvajali navodni zakon o slobodi veroispovesti znaju odakle potiču ili im je specijalnim injekcijama ubrizgano neko drugo identitetsko poreklo? Da li za njihov kulturni i nacionalni identitet išta znače Stefan Nemanja i njegovi sinovi Vukan, Stefan Prvovenčani i Rastko ili bilo ko iz loze Petrovića? Sećaju li se reči njihovog najslavnijeg pretka, pesnika i mislioca Petra Drugog Petrovića Njegoša? Za njega su svi Crnogorci bili samo i isključivo Srbi koji žive na teritoriji Crne Gore (ili u državi Crnoj Gori). Njegoš je od svojih najranijih pesničkih radova za sebe s ponosom govorio da je Srbin i svog srpskog identiteta nije se odricao do kraja života. Da li je ta činjenica ometala postojanje Knjaževine i potonje Kraljevine Crne Gore? Ako imaju imalo nacionalne svesti, morali bi da se preslišaju pre nego što krenu da uništavaju poslednje zajedničko jezgro srpskog i crnogorskog naroda koje postoji od desetog veka. Morali bi da prouče još jednom ko su bili osnivači Kraljevine Duklje, države Zete, Raške i srpskih država na prostorima današnje Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nije njihove pretke iznedrila i uzdigla neka vanzemaljska imperija, već kraljevske porodice Petrovića i Karađorđevića, srpska pravoslavna vera i junački srpski narod iz ovih krajeva. Da ih podsetim: Kraljevina Crna Gora (nastala iz knjaževine i postojala od 1910. do 1918) bezuslovno je kapitulirala 16. januara 1916. Austrougarska vojska ju je okupirala i uvela vojni pravni režim. Na toj teritoriji je od 1916. važilo austrougarsko religijsko pravo. Austrougarska je, na svojoj teritoriji, priznavala Karlovačku patrijaršiju Srpske pravoslavne crkve, kao jedinu naslednicu Pećke patrijaršije. U Austrougarskoj monarhiji crkvena imovina je bila privatna i privilegovana, kao uostalom i u Kraljevini Crnoj Gori. Vojvoda Živojin Mišić je osvojio 1918. te teritorije koje su bile u administrativnom sastavu Austrougarske i, na osnovu odluka Velike narodne skupštine srpskog naroda u Crnoj Gori, poznate Podgoričke skupštine od 24. do 29. novembra 1918, one su postale deo Kraljevine Srbije. Dakle, nisu bile okupirane, već oslobođene austrougarske okupacije od strane srpske vojske. Današnji crnogorski političari bi morali znati: nisu moguće naknadne prepravke prošlosti, radi zadovoljenja prohteva aktuelne vlasti. To samo vodi u haos. No, oni očigledno žele da zauvek ukinu sve što je srpsko iz kolektivnog sećanja crnogorskog naroda. Kako se oni nacionalno i verski prepoznaju? U šta veruju?
Milo Đukanović se, kao mladi komunista, borio da Srpska pravoslavna crkva bude odvojena i nezavisna od države. To je na ustavnom planu i postignuto. Šta onda država Crna Gora, pred očekivani ulazak u Evropsku uniju treba da učini? Da ukine Srpsku pravoslavnu crkvu, da joj oduzme kulturna dobra neprocenjive vrednosti, svojinu, crkve, manastire, metohe i svetitelje i da je pretvori u privezak države Crne Gore? Da li to, primerom, oni žele da sugerišu da slično uradi i samozvana država Kosovo, koju su zvanično priznali, protivno volji sopstvenog naroda? Sve što je srpsko, pravoslavno, crkveno i Božije, treba nacionalizovati i pretvoriti u svojinu Crne Gore. Zašto? Zato što nosi ime Srpske pravoslavne crkve? Srpska pravoslavna crkva, kao šesta po značaju među bratskim pravoslavnim crkvama, po podacima Vaseljenske patrijaršije, obuhvata oko 15 miliona vernika, u oko 400 manastira i više od 30 eparhija širom zemaljske kugle. Hoće li Republika Crna Gora to da dovede u pitanje?
Ako želite da postanete punopravni član Evropske unije, gospodo iz Podgorice, moraćete i zakonom i delima da poštujete privatnu svojinu svakog čoveka, grupe ili kompanije, pa i crkve. Pogotovo što su crkvenu svojinu komunisti ateisti nasilno oduzimali od Srpske pravoslavne crkve, koja je bila i ostala čuvar našeg nacionalnog identiteta. Poruka za vlasti u Crnoj Gori: vreme je da se konačno opredelite, jeste li surova balkanska autokratija ili evropska demokratija koja poštuje ustav sopstvene zemlje, štiti privatnu svojinu i međunarodno priznata ljudska i kulturna prava svojih građana?
Redovni profesor univerziteta