Vreme za čašu meda

06. 06. 2008. 22:00

Ана Ивановић

Uzbuđeni stadion „Filip Šatrije” video je prekjuče samo jedan ostvareni san. Neko je morao da bude ovenčan šampionskom slavom, a neko da oseti svu okrutnost sportskog nadmetanja. Neko je morao da izgubi.

Ana Ivanović je u polufinalu Međunarodnog prvenstva Francuske u tenisu zasluženo savladala Jelenu Janković sa 6:4, 3:6, 6:4. Na šljaci u Parizu, najfinijoj crvenoj teniskoj čoji na svetu, našao se ogroman ulog. To ne samo što je bio finale jednog od četiri najuglednija turnira, nego i prvo mesto na svetskoj rang-listi, a još nekoliko pojedinosti je pojačavalo uzbuđenje u nestrpljivom iščekivanju konačnog ishoda. Bio je to i prvi međusobni duel naših teniskih diva na takmičenju za „gren-slem” i veliko nadanje Jankovićeve da će na šljaci najzad da prekine seriju od četiri pobede Ivanovićeve protiv nje.

Sedmi najmlađi broj 1

Šteta je, kad se prst sudbine već tako i veličanstveno i surovo poigrao, što to nije bio megdan za trofej. Naše najbolje teniserke su priuštile neposrednim gledaocima da im u ušima još odzvanja bat reketa od bespoštednog nadigravanja, a televizijskom auditorijumu da i dan posle raspravlja u čemu je jedna bila bolja i da li je druga mogla više.

Volja žreba je bila da se sastanu tamo i dokle su predviđeno stigle. Da rasplet njihovog okršaja bude s istorijskim značajem, nepredviđeno se založila Ruskinja Dinara Safina, protivnik u današnjem finalu (15 časova). Pošto je izbacila zemljakinju Mariju Šarapovu, koja prekosutra prepušta čelo liste, a onda u prvom polufinalnom meču i još jednu sunarodnicu Svetlanu Kuznjecovu, jedinu koja je takođe bila u igri za prvo mesto, pod uslovom da trijumfuje, susret Ivanovićeve i Jankovićeve je dobio novu draž. Neko je morao da postane 17. prvi ženski „reket” od kada je počelo kompjutersko obračunavanje poena za svetsku rang-listu (1975). Neko je morao u tom najuzvišenijem času, dok se aplauzi razležu u visine u čast pobednika, da napusti igralište pognute glave.

Od prekosutra Ivanovićeva s 20 godina i sedam meseci postaje i sedma najmlađa teniserka u vođstvu posle Švajcarkinje Martine Hingis (1997), naše, a potom američke igračice Monike Seleš (1991), Amerikanke Trejsi Ostin (1980), Nemice Štefi Graf (1987), Šarapove (2005) i Belgijanke Kim Klajsters (2003). Za Jankovićevu je se s tim neodbranjivim, gromovitim i neuhvatljivim forhendom, ispaljenim s druge strane mreže, došao čas da pogleda porazu u oči. Učinila je to hrabro i dostojanstveno. Ivanovićeva joj je pružala ruku, a ona joj je pala u zagrljaj, stavljajući tako celom svetu na znanje da je pobeda njene protivnice čista kao suza, da nipošto ne želi da je umanji, iako je bilo i izazivačkih važnih loptica, onih koje su išle u aut za centimetar.

U tom trenutku je trijumfalizma njene suparnice bila je svesna da joj u svlačionici, kad napusti poprište jednog od najžešćih okršaja na „Rolan Garosu” u poslednje vreme, predstoji suočavanje sa sobom, premotavanje filma u glavi i borba misli. Bujica osećanja je neminovno preplavila i pobednicu i poraženu Jankovićeva je na pres-konferenciju došla uplakana.

– Ubiću se, šta drugo – odgovorila je na pitanje šta sad. – Večeras ću se napiti.

Osmeh joj se, naravno, brzo razvukao na licu, iako je preko jezika morala da prevali bolnu istinu.

– Mnogo sam razočarana zbog poraza, jer sam želela prvo mesto i plasman u finale turnira za „gren-slem” prvi put, ali velika mi je satisfakcija što je ovo još jedan uspeh našeg tenisa. Bilo bi, međutim, bolje da smo se srele u finalu i da su onda uspešnijoj pripali i titula i broj 1 – kazala je Jankovićeva koja je kratkih rukava ostala u polufinalu i na Međunarodnom prvenstvu SAD pretprošle godine, na „Rolan Garosu” lane i na Međunarodnom prvenstvu Australije ove sezone, a teniserke koje su je pobeđivale potom su i osvajale trofej (Belgijanka Žistin Enen dva puta i onda Šarapova).

Ivanovićeva i na korak od najvrednije pobede u karijeri ne treba da zaboravi koliko je i njena protivnica doprinela da se na krov sveta popne posle kakvog meča. Njihov najvažniji okršaj se neće pamtiti samo po istorijskoj težini nego i po borbi dve lavice koje su bile ranjene u pojedinim momentima, a onda su se preobraćale u razgoropađene hijene. Ivanovićevoj je dva puta pošlo za rukom da preporodi igru i nametne svoj ubitačan ritam koji joj je zaštitni znak. Jankovićeva je počela bolje, a u nastavku se uzdigla jednom, prebrodivši tešku krizu.

Jankovićeva ponovo na prekretnici

To i dalje ostaje njena velika boljka. Da li zbog krhkosti, koju često stavlja u prvi plan, da li zato što nema više odakle da crpi snagu u finišu ili zbog nečeg trećeg, Jankovićeva u važnim mečevima ne uspeva da privede posao kraju kada se čini da je bliža pobedi. Ivanovićeva kao da je osetila u prekjučerašnjem meču da njen poslednji trzaj neće da ostane uzaludan.

Može još mnogo zaključaka da se izvede o igri jedne i druge, ali dva su upadljiva. Jankovićeva je tehnički kompletnija teniserka od Ivanovićeve, ali je Ivanovićeva snažnija i robusnija od nje što joj izuzetno pomaže kada poteže svoja najubojitija oružja servis i forhend i ne pada joj na pamet da ih zadene dok ne ostvari svoju veliku pažljivo isklesanu ambicioznost koja je očigledno dominantna crta njene ličnosti još od mlađih dana.(/slika2)

Nije odstupala ni pedalj od nje i kada je ispijala čaše žuči i zbog toga je možda i bilo suđeno da se pre domogne vrha nego naša druga teniska diva. Sad kad najviše gorči u ustima Jankovićeve, dolazi prekretnica u njenoj karijeri. S vododelnice pre dve godine, kada je posle deset uzastopnih poraza pomišljala i da ostavi tenis, ustremila se ka vrhu. Sada joj ponovo predstoji suočavanje sa sobom i korak na vrh, koji podjednako zaslužuje koliko i Ivanovićeva, kako ne bi doživela Sizifovu sudbinu.

Što se tiče Ivanovićeve, danas je još jedan njen veliki dan. Prošle godine je u finalu na „Filipu Šatrijeu” podlegla velikom uzbuđenju pa je bila lak plen za iskusnu Enenovu (6:1, 6:2), koja se tako domogla Kupa „Suzan Lenglan” treći put uzastopno, a četvrti ukuono.

Drugi put je u velikom finalu bila ove godine u Melburnu. Svesna izgledne prilike protiv Šarapove, završila je uplakana zbog poraza sa 7:5, 6:3. Vreme je za čašu meda.

Ruskinja se uzda u prvi servis

Danas joj je prvi veliki finale u koji ulazi kao favorit, što govori i rang-lista (Safina će se prekosutra pomaći s 14. mesta na deveto i tako ponoviti plasman karijere, od pre godinu dana), ali su igre Ruskinje u poslednje vreme, a naročito na „Rolan Garosu” najava za meč koji će po izuzetnosti biti ravan polufinalnom duelu naših teniserki. Safina ima drskost svog brata Marata, nekada „prvog” reketa sveta, koju je ispoljila i nedavno na velikom turniru na šljaci u Berlinu gde je nasledila trofej od Ivanovićeve. To je i najvrednija pobeda u karijeri 22-godišnje Ruskinje.

– Usredsrediću se na svoju, a ne na igru protivnice. Ko prvi uspostavi inicijativu, ima veće šanse za pobedu. Ivanovićeva ne voli da se brani i zato s njom treba biti agresivan. Niko ne voli da trči tamo-ovamo po osnovnoj liniji, ne samo ona – ocenjuje Safina uoči finala koja je na televiziji gledala deo meča Ivanović – Janković. – Kadgod joj je Jankovićeva dala šansu, ona ju je koristila. Izuzetno je opasna kad napada pa ću pokušati da je u startu sprečim servisom. Mnogo toga se promenilo od naših prethodnih duela još pretprošle godine. Popravila je kretanje. Nije slučajno prva na svetu jer to ne pada s neba. Naporno se usavršavala. Ima odličan tim koji joj pomaže. Očekujem uzbudljiv meč.

Ivanovićeva vodi s 2:1 u pobedama. Ako bude uspešna danas, postaće 20. različita pobednica „Rolan Garosa” u eri profesionalizma (od 1968).

--------------------------------------------------- 

Sve teniske kraljice

Kris Evert

SAD

3. novembar 1975.

140 nedelja

262

Ivon Gulagong

Australija

26. april 1976.

2

2

Martina Navratilova

Čehoslovačka, SAD

10. jul 1978.

27

331

Trejsi Ostin

SAD

7. april 1980.

2

22

Štefi Graf

Nemačka

17. avgust 1987.

186

377

Monika Seleš

Jugoslavija, SAD

11. mart 1991.

21

178

Aranča Sančez Vikario

Španija

6. februar 1995.

2

12

Martina Hingis

Švajcarska

31. mart 1997.

80

209

Lindzi Devenport

SAD

12. oktobar 1998.

17

97

Dženifer Kaprijati

SAD

15. oktobar 2001.

3

17

Venus Vilijams

SAD

25. februar 2002.

3

11

Serena Vilijams

SAD

8. jul 2002.

57

57

Kim Klajsters

Belgija

11. avgust 2003.

10

19

Žistin Enen Arden

Belgija

20. oktobar 2003.

1

 117

Ameli Morezmo

Francuska

13. septembar 2004.

5

39

Marija Šarapova

Rusija

22. avgust 2005.

1

21

Ana Ivanović

Srbija

16. jun 2008.

1

1

Kolone znače: (1) ime i prezime, (2) zemlja, (3) datum dolaska na prvo mesto, (4) na prvom mestu prvi put, (5) ukupno

Kompjutersko obračunavanje bodova za svetsku rang-listu pokrenuto je 1975, ali je u jednom slučaju i računar pogrešio. Nepravda je ispravljena posle 31 godine. Australijanki Ivon Gulagong je u decembru priznato da je svrgnula s trona prvu tenisku kraljicu Amerikanku Kris Evert od 26. aprila do 9. maja 1976. I dok nije bilo kompjuterskog računanja, pojedini autoriteti su je smatrali najboljom na svetu, a drugi su smatrali da je neprikosnovena njena savremenica i veliki rival Amerikanka Bili Džin King. Najčešće je na vrhu bila Nemica Štefi Graf (377 nedelja), koja je najduže bila i neprekidno (186).

---------------------------------------------------

Prvo mesto kao neostvareni san

DRUGO MESTO

Virdžinija Vejd

V. Britanija

3. novembar 1975.

Andrea Džeger

SAD

17. avgust 1981.

Končita Martinez

Španija

30. oktobar 1995.

Jana Novotna

Češka

7. jul 1997.

Anastasija Miskina

Rusija

13. septembar 2004.

Svetlana Kuznjecova

Rusija

10. septembar 2007.

TREĆE MESTO

Pam Šriver

SAD

20. mart 1984.

Hana Mandlikova

Čehoslovačka

30. april 1984.

Vendi Turnbul

Australija

7. januar 1985.

Manuela Malejeva

Bugarska

4. februar 1985.

Gabrijela Sabatini

Argentina

27. februar 1989.

Meri Pirs

Francuska

30. januar 1995.

Amanda Kucer

Južna Afrika

3. novembar 1997.

Natali Tozija

Francuska

8. maj 2000.

Nađa Petrova

Rusija

5. maj 2006.

Jelena Janković

Srbija

11. jun 2007.