Mrvice sa briselskog stola

Dejan Spalović

25. 02. 2020. 20:20

(Фо­то EPA/Jeon Heon-Kyun)

Posle ukidanja prištinskih taksa na robu iz centralne Srbije stvaraju se uslovi da dijalog Beograda i Prištine bude nastavljen. Ti razgovori biće najverovatnije u senci pritisaka, pretnji i ucena na Srbiju koje se mogu očekivati od nekih država Kvinte koje smatraju da do kraja ove godine konačno bude stavljena tačka na problem Kosova. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić koji vodi razgovore sa predstavnicima privremenih kosovskih institucija u nedelju je rekao da će Beograd do kraja ove godine u vezi s Kosovom i Metohijom dobiti ponudu koju neće moći da prihvati, ali neće smeti ni da odbije. Dodao je da je gotovo uveren u to.

„Ultimatum će biti nešto poput ’Ahtisarijevog plana plus plus’, u zamenu za garancije za Evropsku uniju. Mogu da naslutim šta će biti inicijativa specijalnog izaslanika (EU), ideja je ’Ahtisari plus plus’, pokušaće da kažu Srbiji – dobićete garancije za ulazak u EU ali morate da priznate Kosovo, a da dobijete poseban status za Srbe”, rekao je Vučić.

Šta predstavlja „Ahtisarijev plan plus plus”? To sada niko pouzdano ne može da zna, osim što se spekuliše da bi on mogao da daje dodatne garancije za Srbe u pokrajini da će njihova prava biti poštovana. Neki mediji pretpostavljaju da bi taj dokument predviđao najširu moguću autonomiju za sever Kosova, veću od one predviđene Ahtisarijevim planom i Briselskim sporazumom koji nikada nije ni zaživeo. Po nekim navodima sever pokrajine bi dobio status autonomnog regiona, entiteta u okviru takozvane nezavisne države Kosovo u sadašnjim „granicama”. Sve crkve i manastiri Srpske pravoslavne crkve imali bi eksteritorijalni status, a štitile bi ih posebne jedinice kosovske policije.

Istoričar Saša Adamović kaže da se sada ne zna precizno kako će izgledati taj plan „Ahtisari plus plus” koji bi privoleo Srbiju da prizna nezavisnost Kosova i da ga na taj način pusti da uđe u UN. Za „Politiku” kaže da mu taj plan više liči na šećernu oblandu u koju bi trebalo zaviti priznanje KiM i da bi to valjda Srbi mogli lakše da progutaju.

„Godinama se u Briselu vode razgovori o načinu rešavanja ovog problema i sve to liči na postepeno kuvanje žabe da bi se u jednom trenutku Srbija prevarila i priznala takozvanu nezavisnost južne pokrajine. Nisam siguran da ono što bi moglo da se desi do kraja godine može da se nazove ultimatumom, kao što je to ono što se desilo 1914. godine. Moguće je da oni koji pripremaju plan neće koristiti teške reči protiv Srbije, ali moraju da imaju u vidu da ovo nije vreme od pre nekoliko godina i da se danas raspada taj liberalni poredak koji je stvorio nezavisno Kosovo”, ističe Adamović. Dodaje da je Srbija sada u mnogo boljoj situaciji nego što je bila i da je naša zemlja pravno nadmoćna strana, jer je svima jasno da nema nikakve nezavisnosti i prijema u UN bez dozvole Beograda. Veoma je važno, kaže Adamović, što Srbija u SB UN ima dva pouzdana saveznika Rusiju i Kinu koje su spremne da stanu na našu stranu.

Bivši ministar spoljnih poslova SR Jugoslavije Živadin Jovanović za naš list kaže da nema cene pod kojom bi Srbija priznala takozvano nezavisno Kosova. Upozorava da sve što Srbija od Zapada može da očekuje jeste nametanje rešenja koje je u geopolitičkom interesu NATO, SAD, Nemačke i Velike Britanije. „Svaki predlog bez obzira na to kako se zove i na šta se poziva, a koji dolazi iz zapadnih centara moći apsolutno je protiv srpskih nacionalnih interesa, jer Zapad vodi politiku slabljenja srpskog faktora na Balkanu i to je dugoročna strategija. Nikakvo izbalansirano, dugoročno i održivo rešenje ne možemo očekivati sa zapada i o tome govore naša bogata iskustva”, kaže Jovanović.

Na pitanje kakvi pritisci se mogu očekivati da se prizna novi plan, odgovara da ne želi da govori šta njima (Zapadu) sve može da padne na pamet – kako da nas ucenjuju i pritiskaju. „Zapad ništa nije promenio u svojoj strategiji komadanja zemlje i slabljenja Srbije i onoga što su objavili u dokumentu 2. maja 2000. godine na samitu NATO-a u Bratislavi po kome se Srbija mora držati što dalje od Evrope. Sada je trenutak da Srbija kaže da se zalaže za postizanje rešenja u okviru Rezolucije SB UN 1244 i da čvrsto zauzme to stanovište. Srbija ima svoj Ustav, a Rezolucija 1244 je međunarodni dokument koji predstavlja stabilno uporište sadašnje i buduće borbe za Kosovo i Metohiju”, ističe Jovanović.

A bivši ministar spoljnih poslova Vladislav Jovanović kaže da ga ne iznenađuju mrvice koje bi međunarodna zajednica ponudila Srbiji kroz plan, kako predsednik Aleksandar Vučić navodi sličan Ahtisarijevom, i ocenio da one ne mogu ni iz daleka biti kompenzacija za državu koja bi, po njihovim očekivanjima, trebalo da se odrekne dela teritorije. „Jasno je, to treba da bude malo šlaga na torti, istoj onoj otrovnoj kao i prethodnoj, nada da ćemo biti u EU i dodatne garancije u vezi sa položajem Srba, ali ne u smislu ispunjavanja obaveza ZSO, već poput one da pravoslavna groblja ne smeju biti vandalizovana”, rekao je Jovanović.