Svađa SPS-a i SNS-a zbog Ravnogorske spomenice
(Фото А. Васиљевић)
Raspravu u pojedinostima o Predlogu zakona o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica u Skupštini Srbije juče je obeležila oštra polemika između socijalista, s jedne strane, i radikala i dela naprednjaka, s druge. „Podelu” i varnice izazvao je amandman Đorđa Milićevića (SPS), koji je vlada prihvatila, a kojim se „Ravnogorska spomenica 1941” preimenuje u „Antifašističku spomenicu 1941”, što je naljutilo radikale i deo naprednjaka, pre svega Maju Gojković, zbog „nefer odnosa i nekorektnosti prema pripadnicima ravnogorskog pokreta, koji su se borili protiv fašista”.
Inicijator polemike o nazivu spomenice bio je amandman Božidara Delića (SRS), koji je tražio da se promeni naziv spomenice za borce u ratovima od 1990–1999. godine – „Boračka spomenica”, tako što bi tu pisalo i „branioci otadžbine 1990–1999”. Usput je zamerio vladi što je prihvatila amandman Đorđa Milićevića, a od Milićevića, „koji nije došao u skupštinu”, zatražio da „povuče sraman amandman”.
Reagovao je Neđo Jovanović (SPS), rekavši da „socijalisti nemaju ni jedan jedini razlog da povuku amandman koji je vlada prihvatila”. Kazao je: „Amandmanom nije učinjeno ništa što bi produbljivalo i podizalo tenzije, neslaganja oko određenih istorijskih činjenica, jaz između ideologija. Učinjeno je suprotno, ovim se postiže afirmacija nečega što je davno postignuto, a to je pomirenje ideologija u smislu da postoji samo jedan pokret – antifašistički pokret, kome su pripadali oni koji su se borili protiv fašizma, bez obzira na ideološko opredeljenje. SPS nikada neće odustati od negovanja tekovina NOB-a, partizanskog pokreta i pobede nad fašizmom. Istorija je pokazala da je 1945. godine slom fašizma bio produkt velike herojske borbe narodnooslobodilačkih pokreta širom Evrope, gde su prednjačili partizanski pokreti.”
Božidar Delić je uzvratio da je vladin predlog bio adekvatan, „odličan, prihvatljiv, zašto se jednim amandmanom kvari to”. Govorio je o komisijama koje odlučuju o pravima boraca, istakao je da je u njima uvek većina iz SUBNOR-a, „nijedan pripadnik ravnogorskog pokreta nikada nije uspeo da ostvari nijedno svoje pravo”.
Uključila se Maja Gojković (SNS), rekavši da je „u pravu general Delić, a ako neko ima pravo da podnosi amandmane u ime jedinstva države, kako je pisalo u obrazloženju, onda imamo pravo i mi koji se ne slažemo s takvim shvatanjem dešavanja u Drugom svetskom ratu”. Dodala je: „Pomalo mi je dosta toga da od 1945. do 2020. godine, mi koji pripadamo porodicama onih koji su dali svoje živote, a posle to platili surovim kažnjavanjem komunističkog režima, stalno ćutimo, da ne smemo ništa da kažemo zbog jedinstva Srbije. Pa, sad da ćutimo zbog jedinstva koalicije i vlade. Dovoljno sam politički svesna toga da se za vladine zakone glasa kada ste u vladajućoj koaliciji, ali ovo nije korektno i nije fer zbog polovine Srbije koja je učestvovala u Drugom svetskom ratu, za slobodu ove države. Nemojte da kažete da su naši preci bili fašisti. Nemojte, molim vas, da pređete tu granicu.”
Gojkovićeva je kazala: „I komunisti su činili zločine. Sedamdeset pet godina kasnije neko ne može da pristane na to, u ime jedinstva Srbije, da su i oni koji nisu bili komunisti davali živote za Srbiju. Jesu, nisu pomagali Nemcima, nisu bili fašisti. Pristalice Draže Mihailovića nisu htele komunizam, da je sada 1941. godina, ja bih bila pristalica Draže Mihailovića, nikad se ne bih borila za komunističke ideje. Stalno raspravljamo da li je Srbija bila na ovoj ili onoj strani, onda se neke kolege naljute, pa izađu, pa neće da prisustvuju, mnogo im je osetljiva tema. Zašto nikada ne pričamo o tome šta se dešavalo u pojedinim delovima Srbije? Zašto samo SNS mora da ima svest da radimo nešto dobro za Srbiju? Zašto Socijaldemokratska partija Srbije ne može da razgovara o tome? Možemo li da pričamo o ’Handžar divizijama’? Ne možemo izgleda.”
Nemanja Šarović (SRS) kazao je da je Skupština Srbije zakonom izjednačila pripadnike partizanskog i ravnogorskog pokreta i dodao da je „Neđo Jovanović uvredio dostojanstvo skupštine kad kaže da postoji samo jedan antifašistički pokret, Neđo Jovanović ne može da prihvati slom komunizma, i dalje živi u tim vremenima”. Neđo Jovanović mu je odgovorio da je njegovo pravo u kom će vremenu da živi i dodao: „Otkopavamo nešto što smo zakopali. Amandman SPS-a ne urušava bilo čiju ideologiju. Naprotiv, to je još jedan poziv na pomirenje. Reč ’antifašistička’ podrazumeva sve one koji su se borili protiv okupatora, a jedini okupator bila je Hitlerova mašinerija. Ničija prava amandmanom nismo derogirali, pa ni ravnogoraca, a ako ravnogorci smatraju da nisu antifašisti, to je njihov problem. Ja sam siguran da su partizani antifašisti.”
Borislav Kovačević (PUPS) kazao je da se o jednoj ovako osetljivoj temi ne može pričati ovakvim tonom, „kao predsednica skupštine, iako stojim iza onoga što je sadržajno rekla, ali ne može se tako reagovati – tako se izaziva žuč i svađalački ton, apelujem da se u daljoj diskusiji vodi računa o tome”.
Reagovao je i Dragan Šormaz (SNS), koji se složio sa svojom stranačkom koleginicom Majom Gojković, a i Đorđe Milićević, koji je još jednom objasnio da mu namera nije bila da bilo kome osporava prava i izaziva podele i da reč „antifašizam” obuhvata sve antifašiste... Situacija se potom smirila, pa je rasprava o amandmanima na ovaj zakon završena u mirnijem tonu.
M. Čekerevac