Benjamin Netanijahu opet izbio na vrh

Boško Jakšić

04. 03. 2020. 19:19

Бенјамин Нетанијаху слави победу с члановима странке (Фото EPA-EFE/Atef Safadi)

Izgledalo je kao da Izraelci na treće izbore za manje od godinu dana izlaze ne očekujući da se razreši pat pozicija između desnice i levog centra, koja je, osim političke krize, razotkrila i krizu izraelske demokratije uopšte.

Iako niko nema dovoljnu većinu, lider Likuda Benjamin Netanijahu okupio je 59 poslanika, samo dva manje od neophodnog minimuma da bi produžio decenijsku vladavine desnice. Plavo-bela koalicija, koju je predvodio bivši načelnik Generalštaba Benjamin Ganc, raspolaže sa 54 mesta, ali nema koalicioni kapacitet i sve su prilike da će Netanijahu obezbediti svoj peti mandat i cementirati poziciju premijera s najdužim stažom u istoriji zemlje.

Netanijahu je slavio „veliku pobedu” iako mu u fragmentisanom svetu izraelske politike predstoji trgovina – konsultacije s partnerima iz desničarskih i ultraortodoksnih stranaka ili ucenjivanje rivalskih poslanika kako bi obezbedio većinu. Ganc je izjavio da njegova koalicija nastavlja borbu, ali posle iscrpljujuće tri kampanje obojica lidera odbacuju mogućnost četvrtih izbora.

Zajednička lista pretežno arapskih partija obezbedila je treće mesto i sa 15 poslanika je ostvarila svoj najveći uspeh od prvog saziva Kneseta iz 1949. Ali, ona ne želi koaliciju ni sa premijerom, koji najavljuje aneksiju okupiranih teritorija zaposednutih jevrejskim naseljima na Zapadnoj obali, ni sa Gancom, čiji pristup palestinskom pitanju nazivaju „rasističkim”.

Enigma ostaje bivši Netanijahuov ministar Avigdor Liberman, čija desna, nacionalistička i sekularna stranka ima sedam poslanika, dovoljno da odredi pobednika. On neće s Gancom, a premijer neće s njim.

Dva puta do sada birači su pokušali da jasno odgovore da li žele da premijer ostane na vlasti uprkos optužbama protiv njega. Izlaznost od 71 procenat potvrđuje da su Izraelci želeli kraj krize, ali šta se dogodilo da birači predaju pobedu Netanijahuu samo dve nedelje pre nego što će se pojaviti pred sudom pošto je državni tužilac protiv njega podneo optužnice za korupciju, prevaru i kršenje javnog poverenja? Ganc se nadao da će mu to dati prednost, da će se potvrditi da javnost mnogo više veruje sudovima nego političarima – poverenje u Kneset meri se sa skromnih 29, a u vladu sa 30 procenata građana. Ali, Ganc nije kapitalizovao podele unutar desnog biračkog tela, čiji deo odbacuje jačanje političke moći na račun sudstva. Svi pokušaji da premijera ogade biračima nisu bili dovoljno ubedljivi da glasači desnice okrenu leđa svom omiljenom lideru, za koga smatraju da je jedini koji može da odgovori na bezbednosne izazove s kojima je država suočena – od palestinskog Hamasa u Gazi, preko libanskog Hezbolaha, do Irana.

Netanijahu je, koristeći sva sredstva, ušao u borbu da dobije peti mandat koji bi mu omogućio da stekne imunitet. Nema sumnje da će se obračunati s onima za koje tvrdi da su protiv njega otvorili lov na veštice: sudstvo, policija, državni tužilac i istražitelji. Već ugrožena demokratija biće dodatno oslabljena.

Decenija vlasti desnice predvođene Likudom potkopala je civilno društvo, sudstvo, položaj manjina i medija. Prema istraživanju Izraelskog instituta za demokratiju, prošlog aprila 54 odsto građana je s optimizmom gledalo u budućnost demokratije. Posle novembra, kada su podignute optužnice protiv premijera, procenat je pao na 32.

Premijer se držao desničarskih ideoloških poruka. Rivala Ganca je tokom jedne od najprljavijih kampanja blatio na najgori način. Netanijahu je nesumnjivo pobedio, ali čeka ga potraga za preostalim neophodnim poslanicima, u sistemu s ucenjivačkim kapacitetom malih stranaka.

Potom startap zemlju visoke tehnologije čekaju ozbiljni izazovi vezani pre svega za zdravstvo, obrazovanje i saobraćaj. Hiljade pacijenata godišnje umiru od infekcija po bolnicama koje su najprenatrpanije u razvijenom svetu. Iako Izrael na obrazovanje troši više nego na vojsku, testovi pokazuju da škole ne uspevaju da pripreme učenike za savremeno tržište rada. Saobraćajne gužve koštaju ekonomiju čak deset milijardi dolara godišnje.

Sve to biće teško ostvarivo bez ozbiljne reforme fragmentisanog političkog sistema koji je jedini odgovoran za sve zastoje.