Opasnost od malarije i ujeda škorpija

Milan Galović

08. 03. 2020. 21:55

(Фотографије Министарство одбране)

Zbog geografskog položaja, sveprisutnog siromaštva i opasnih bolesti, Centralnoafričku Republiku (CAR) nazivaju „Crno srce Afrike”.

– Najčešća je malarija, ali se sreću trbušni tifus, groznice kao što su denga i čikengunija, žuta groznica, tuberkuloza, sida, ujedi raznih insekata i škorpija – objašnjava potpukovnik dr Veljko Milić, kardiolog.

On radi na VMA, asistent je na Medicinskom fakultetu ove ustanove i ima iskustvo iz tri rotacije u Bangiju, a bio je u misiji u Čadu. Govoreći o oboljenjima, kaže da je najzastupljenija falciparum malarija, koja može da poprimi dramatičan moždani oblik sa brzim smrtnim ishodom.

– Ipak, redovnim uzimanjem leka za prevenciju malarije, nošenjem dugih rukava u ranim jutarnjim časovima i u predvečerje, upotrebom repelenta i mreže protiv komaraca svodi se na minimum mogućnost da se razboli neko ko se pridržava ovih mera. Ako se neko i razboli, dostupni su testovi i razmaz krvi koji potvrđuju kliničku sumnju i potrebu za neodložnom antimalarijskom terapijom. Naravno da je bolnica snabdevena svim antimalaricima u obliku tableta i injekcija. U lečenju se pridržavamo preporuka Svetske zdravstvene organizacije – kaže dr Milić (na slici).

On ističe da u svakom trenutku sva oprema mora biti ispravna i da ne sme da nedostaje nijedan lek. Stomatološka ordinacija, laboratorija i rendgen moraju da rade svakodnevno, a tehnički problemi se rešavaju u hodu. Naši sagovornici naglašavaju kompleksnost zadatka opremanja bolnice uređajima, vozilima i materijalom iz Srbije koji je izveo tim Generalštaba VS s pukovnikom Milivojem Pajovićem i potpukovnikom Emilom Kirkovom iz Centra za mirovne operacije na čelu, na čemu su im zahvalni.

Pripadnici našeg kontigenta smešteni su u kontejnerima za stanovanje, takozvanim korimaksima, opletenim rebrastim limom i izolacijom. Reč je o površini od 32 kvadratna metra, imaju klimu i u njima su smeštene dve ili tri osobe.

– Zadovoljni smo smeštajem. Kuvari pripremaju naša jela od namirnica koje zadovoljavaju sve higijenske standarde. Koristi se flaširana voda za piće koja je higijenski ispravna i ima je u dovoljnim količinama. Ono što je najveća blagodet, pored navedenog, jeste da stalno imamo struju zahvaljujući snažnim agregatima UN i dovoljno vode za tuširanje, s obzirom na velike vrućine koje dostižu 37 stepeni, a subjektivni osećaj je da je i toplije – objašnjava dr Milić. Radno vreme bolnice je od 8 do 17 časova, subotom do 12 sati, ali podrazumeva se da postoji neprekidno dežurstvo. Sprovodi se jutarnja vizita, a na sastanku kod komandanta bolnice analizira se zdravstveno stanje svakog pacijenta. Bolnica ima stacionar sa 20 kreveta, plus intenzivna nega s tri kreveta. Postoji ordinacija opšte medicine, ali specijalističke – internistička, hirurška, ortopedska, ginekološka, rendgen s iskusnim radiolozima sposobnim da urade sve vrste ultrazvuka i laboratorija.

Slobodno vreme osoblje bolnice provodi u sportskim aktivnostima, čitanju, obilasku pijace suvenira ili opuštanjem u par lokala. Izlasci izvan objekata UN podrazumevaju naoružanu pratnju. Na pomenutoj pijaci prodavci već govore srpski, kao i što naši mirovnjaci znaju poneku reč na sango jeziku.

Petkom uveče UN organizuju druženje u restoranu UN, a sa zvučnika se čuju i hitovi sa područja bivše Jugoslavije na zadovoljstvo pripadnika misije iz Srbije, ali i državljana bivših republika koji rade pri međunarodnim institucijama u CAR. Naravno, svi su svesni da hitan poziv dežurnog lekara bolnice može prekinuti druženje...

Tišina kao najava nasilja

Kretanje po Bangiju je dozvoljeno samo u grupi i motornim vozilima. U toku vožnje moraju se poštovati saobraćajni propisi i ne prelazi se brzina od 40 kilometara na sat zbog velikog broja saobraćajnih udesa. Vrata na vozilima uvek su zaključana jer je bilo otmica i mnogo krađa. U vozilu makar jedan pripadnik mora biti naoružan, objašnjava dr Milić.

U situacijama kada napetost u gradu poraste, obavezno je nošenje pancira, šlemova i naoružanja za svakog pripadnika.

– Ono što je karakteristično za Bangi jeste da do eskalacije nasilja može doći vrlo brzo za samo nekoliko minuta. Obično pre toga odjednom prestane saobraćaj i zavlada opasna tišina. Ujutru kada otvorim oči, kada čujem zvuke truba sa motora i vozila, miran sam, zato što sam siguran da je stanje redovno. Plašim se tišine – kaže dr Milić.

Kada dođe do nereda, najveći problem je ispred glavne komande mirovne misije, koja je opasana zidovima i nalazi se preko puta baze.

 – U više navrata smo ispred bolnice nalazili ostavljene ljude sa strašnim povredama glave, tela i ekstremiteta od mačeta. Svako kretanje po Bangiju se planira, izveštava dežurni kontingent i održava se radio-veza. Za slučaj nemira, svako precizno zna svoje obaveze – ističe naš sagovornik.
 

KRAJ