Albanska roba preplavila sever KiM

Biljana Radomirović

09. 03. 2020. 21:00

(Фотографије Б. Радомировић)

Kosovska Mitrovica – Kakva god da bude konačna odluka premijera privremenih kosovskih institucija Albina Kurtija po pitanju potpunog ukidanja taksa i sve ozbiljnijeg pritiska Amerike da to učini, jedna posledica jednostranih mera Prištine mogla bi trajno da ostane „na snazi”. Čak i da koaliciona vlada Samoopredeljenja i DSK povuče sve trgovinske barijere, a ne samo one koje se odnose na sirovine, roba koju plasiraju albanski privrednici južno od Ibra, pa i iz Albanije, već je pronašla put do dela tržišta u srpskim sredinama, čak i na severu Kosova i Metohije.

To je efekat posle skoro 16 meseci od kada je vlada Ramuša Haradinaja uvela takse i pokrenula svojevrstan „trgovinski rat”, a mogao bi da se tumači i kao jedan od motiva zbog kojih je Priština tako dugo ignorisala čak i upozorenja iz SAD i rizikovala da naruši odnose sa najvažnijim saveznikom, do te mere da specijalni izaslanik predsednik Donalda Trampa, Ričard Grenel zapreti sankcijama. Pojedini prištinski analitičari Kurtiju predviđaju sudbinu prethodnika, Ramuša Haradinaja, koji je, kako tvrde, oboren s vlasti upravo zato što nije hteo da ukine takse. Ali, verovatno i teže od pada vlade, Albanci na Kosmetu prihvatili bi mogućnost da američki predsednik posle 20 godina povuče vojsku iz „Bondstila”, što je takođe pominjano kao jedna od mogućnosti ukoliko dođe do prekida saradnje.

Uprkos takvim prognozama, Albin Kurti nije najavio potpuno i momentalno ukidanje mera, kako to traži Vašington. Štaviše, potrudio se da „produži život” blokadama koje je, otvoreno kršeći Cefta sporazum, patentirao Haradinaj. Kurti je poručio da će od 15. marta takse povlačiti postepeno, najpre na sirovine, a od 1. aprila i na sve druge proizvode, ali samo na rok od 90 dana, i to pod uslovom da Beograd prekine da vodi kampanju protiv priznanja Kosova. Na pitanje kako tumači najavu Kurtija da će dozvoliti uvoz samo sirovina, predsednik Udruženja privrednika na severu Kosova i Metohije Radoš Petrović za „Politiku” kaže da to „ništa ne znači”. „Dozvoliće nam da uvezemo hrastove i bukove trupce i šta dalje s njima”, pita Petrović.

Dok prištinski premijer govori o tome da će „na kašičicu” tek suspendovati jednostrane mere, i to posle dugog procesa izbora i formiranja vlade, za sve to vreme pojedini srpski trgovci, čak i na severu, prinuđeni su da deo svog asortimana potraže od Albanaca. To pokazuje pravu nameru Prištine koja stoji iza uvođenja taksa – da albanskom robom preplave tržište u sredinama u kojima žive Srbi, a sudeći prema slikama iz prodavnica ovaj plan je počeo i da se ostvaruje.

Radoš Petrović kaže da „u prodavnicama ima srpske robe, ima svih osnovnih životnih namirnica, ali se manji privatnici snabdevaju i na jugu”. Evidentno je da su prodavnice na severu još snabdevene uglavnom robom iz centralne Srbije, ali je primetno da ima i artikala s juga. Tačnije, vlasnici kupuju jeftiniju robu u veletrgovinama koje drže Albanci, pa se tako u radnjama mogu videti proizvodi s kosovskom deklaracijom, doduše na udaljenijim rafovima.

U takvu robu spadaju šećer, brašno, kandirani proizvodi, tegle sa zimnicom, gazirana pića, kućna hemija, s deklaracijom na kojoj na albanskom, ređe na srpskom, stoji ko je proizvođač. Da se ne nude samo prehrambena roba, pića, hemija, ali i cigarete s kosovskom akciznom markicom, dokaz su i i tezge s voćem i povrćem, a veliki deo ove ponude nalazi se u multietničkom naselju Bošnjačka mahala. Upravo u ovom kvartu i srpskim trgovcima roba se nudi po nižim cenama od onih za proizvode koje pod taksama treba dopremiti iz centralne Srbije. Sve češće se govori i o tome da u apotekarskim rafovima ima mnogo lekova iz južnog dela Kosova, pa čak i onih iz Albanije, čiji je kvalitet u najmanju ruku sumnjiv. Na ovu konstataciju, Radoš Petrović ističe: „Apelujem na apotekare da prodaju isključivo lekove proverenih farmaceutskih kuća.”

Pasulj iz Lipljana

Na osnovu ovih primera, očigledno je da su takse koje je uvela Haradinajeva vlada ne samo imale za cilj da se spreči pristup srpskoj robi među albanskim kupcima, nego da se proizvodi s kosovskom deklaracijom nametnu u srpskim sredinama. Za sve to vreme širom Kosova vođena je žestoka negativna kampanja protiv artikala iz centralne Srbije, a prema nekim podacima zemlje iz okruženja – Grčka, Mađarska, Bugarska, Slovenija, Hrvatska i Severna Makedonija – skoro da su udvostručile izvoz na teritoriju južno od Ibra, dok su višu cenu toga plaćali potrošači. Štetu je trpela, a i danas je trpi, i Srbija, čija je privreda zaključno s januarom ove godine izgubila 440 miliona evra, i to samo u isporukama koje nisu realizovane.

U trenutku najvećih nestašica na severu KiM pekare su radile smanjenim kapacitetom, hleba je bilo samo u ranim jutarnjim satima, da bi veliki diskonti počeli da prodaju robu na „kilo”. Ustale su sve institucije – od bolnice u Mitrovici, gde je nestajalo hrane i lekova, do studenata, kojima su smanjeni obroci. I u dečjim vrtićima je porcija bila umanjena, a umesto mleka, deca su dobijala čaj. U apotekama se osećala oskudica lekova za hronične i najteže bolesnike.

Zbog nestašice koja je pretila, a i u znak solidarnosti s građanima koji kod kuće nisu imali ni kilogram brašna, početkom jula prošle godine su sve prodavnice, pekare, apoteke, benzinske pumpe bile zatvorene. Svi privatni ugostiteljski objekti bili pod ključem, a čak i taksisti nisu pružali svoje usluge. Radoš Petrović kaže da je najbitnije je da narod ne oskudeva u osnovnim životnim namirnicama, mada naglašava da je od 400 registrovanih privrednika na severu Kosmeta desetak zatvorilo svoje radnje, a samim tim i deset porodica je ostalo na belom hlebu.

Jednu od takvih najvećih kriza sa snabdevanjem na severu, u leto 2019, Haradinaj je pokušao da iskoristi tako što poslao šlepere s robom s deklaracijom takozvanog Kosova, koje su Srbi sa severa bojkotovali. Druga, „tiha” mera Prištine, da svoju robu plasira u srpske sredine, očigledno je još u toku.Antrfile

Takse kao izgovor i za obračun Rosu sa Srbima

Za 16 meseci koliko su takse na snazi ova jednostrana mera Prištine prouzrokovala je ne samo nestašice među Srbima na KiM i gubitke privredi Srbije, već je izazvala i prekid dijaloga s Beogradom, a poslužila je i kao povod predstavnicima privremenih kosovskih institucija za oružane upade na sever Kosmeta. Početkom novembra 2018. Ramuš Haradinaj je najpre uveo tarife od deset odsto na robu iz centralne Srbije i BiH. Potom je 21. novembra, nakon fijaska Kosova, čija je kandidatura za članstvo u Interpolu odbijena, prištinski premijer pod oznakom „hitno”, ali i „odluka stupa na snagu odmah”, na svim integrisanim prelazima faktički stavio rampu za ulazak srpske robe, podigavši takse na 100 odsto. U svom kapricu je išao dotle da je čak zabranio i dopremanje srpske štampe, a primerci beogradskih dnevnih novina tek posle šest meseci počeli su da stižu na Kosmet, ali u smanjenom tiražu pod tarifom od sto odsto.

Narod je više od mesec i po dana, u svim opštinama na severu, ali i većim sredinama na Ibru, protestovao. Priština je, međutim, nastavila da demonstrira strogoću. Kako bi navodno sprečili „krijumčarenje” pripadnici Rosu i nove jedinice za specijalne operacije Prištine, pod nazivom FIT, 28. maja sprovele su pravi teror u opštini Zubin Potok. Tog dana, uz suzavac, šok bombe i uz upotrebu pendreka i kundaka, teško je povređeno šestoro Srba, koji su odmah prevezeni u kosovskomitrovičku bolnicu, dok je više od sto meštana Ibarskog Kolašina zadobilo lakše povrede. Toga dana povređen je i ruski državljanin koji je radio za Unmik, na šta je reagovalo i rusko Ministarstvo inostranih poslova.

Nakon što su se specijalne kosovske policijske jedinice povukle, iza njih je ostala pustoš. Mnogi lokali, kuće i automobili su razlupani, a ostaće zabeleženo i da su Rosu i FIT nemilosrdno tukli i stare i bolesne. U akciji pod parolom „borbe protiv korupcije”, uhapšeno je 29 Srba i Bošnjaka, uglavnom pripadnika Kosovske policije.