Zlatno doba

11. 06. 2008. 22:00

Хогар Страшни у „Политици”

SVET STRIPA
Kada god se govori o stripu u Srbiji, uvek se pominje „zlatno doba” strip izdavaštva, odnosno period od sredine sedamdesetih do sredine osamdesetih godina dvadesetog veka. Činjenice govore da smo tada imali izuzetno plodnu produkciju, veliki broj nedeljnih i mesečnih izdanja, veliki broj domaćih autora koji su stvarali divne stripove raznih žanrova.

Onda je sve naglo stalo. Za mlađe čitaoce valja napomenuti da je u to vreme Srbija bila deo bivše SFRJ, zemlje koja je imala preko 22 miliona stanovnika i da je po svemu spadala u zlatnu sredinu, po ekonomskim, ljudskim i drugim potencijalima.

Sa raspadom države i ratovima, raspalo se mnogo toga, pa i strip izdavaštvo. U takvim prelomnim trenucima, najteže strada umetnost, odnosno sve delatnosti koje nisu ekstremno profitabilne. Još jedan bitan momenat koji je uzdrmao strip izdavaštvo je činjenica da su vodeći izdavači te bivše zemlje bile velike državne firme, poput „Dečijih novina”, „Politike” ili novosadskog „Foruma”. Sa kolapsom državnih preduzeća, pojavila se velika praznina koju do sada nisu uspeli da popune privatnici.

U to vreme smo stvarno imali čime da se podičimo. Jugoslavija je verovatno bila zemlja koja je imala najdemokratskiji izbor stripova. Mogli smo da čitamo američke, britanske, francuske, belgijske, ruske i, naravno, najpopularnije, italijanske stripove. U to vreme su takozvani roto-romani bili glavni hit, a svake nedelje na kioscima su se šarenili novi stripovi. Sa ponosom smo se u to vreme poredili sa skandinavskim zemljama, Francuskom ili Belgijom, bar kada je prodaja stripova po glavi stanovnika bila u pitanju.

Sa naglim padom standarda, većina građana je počela da se odriče najmanje potrebnih stvari, a stripovi su, nažalost, bili na vrhu te liste.

Statistička je činjenica da se stripovi najviše izdaju i prodaju u najrazvijenijim zemljama poput prethodno pomenutih, uz Japan, SAD i još neke. Imajući u vidu trenutnu ekonomsku situaciju, teško je verovati da ćemo uskoro dostići ranije tiraže, ali primetan je postepen oporavak izdavaštva u Srbiji. Za sada se sve svodi na par izdavača luksuznih albuma, nešto roto-izdanja i jedinu uvek vitalnu formu – dnevni novinski strip u kaiševima, od klasičnog do politički angažovanog.

U bivšoj državi, strip je automatski povezivan sa kioscima i štampom lošeg kvaliteta. U Evropi je strip gotovo po pravilu knjižarska roba koja se prodaje u specijalizovanim prodavnicama, danas češće po supermarketima, a najmanje po kioscima, iako njihovi kiosci više liče na butike nego na trafike našeg detinjstva.

Interesantno je da su raspadom SFRJ inicijativu preuzeli hrvatski izdavači, koji su u bivšoj državi bili daleko iza srpskih kuća. Zahvaljujući sličnosti jezika, njihova izdanja su preplavila naše tržište i, treba biti iskren, pozitivno uticala na buđenje domaće publike. Tokom poslednjih dvadesetak godina izgubili smo bar dve generacije čitalaca stripa i treba ozbiljno da se potrudimo da ih vratimo. To će biti jedan od ciljeva ove rubrike da ukaže na neka zanimljiva izdanja koja mogu da se kupe kod nas i doprinese oporavku domaće strip-scene, u nadi da će dizanje tiraža stripova ponovo označiti neko novo „zlatno doba” ne samo u kulturi, već i u celom društvu.