Ta kobna reč – socijalizam

Boško Jakšić

22. 04. 2020. 18:00

Berni Sanders je zbog svojih „revolucionarnih” ideja drugi put u četiri godine u samom finišu izgubio trku za predsedničku nominaciju Demokratske stranke. Kada je senator iz Vermonta neočekivano počeo da se nameće kao vodeći kandidat stranke kojoj ne pripada, demokrate su se pitale da li žele da favorit mlade generacije, belog dela radničke klase, Hispanosa i liberalne Amerike izađe na megdan republikancu u novembru.

Vašingtonski „umereni” establišment stranke procenio je da je Sanders suviše „levičar” da bi Donaldu Trampu mogao da uskrati drugi mandat. Pogonsko gorivo koje dobija od liberalno nastrojenih nezadovoljnika neo-lib kapitalizmom željnih socijalnih promena nema dovoljno oktana, procenili su.

Prevladao je strah od senatora koji za sebe kaže da je demokratski socijalista. Sumnja u njegove moguće previše ambiciozno formulisane zahteve za „velikom strukturalnom promenom” kako bi se rešila pitanja nejednakosti, uvela univerzalna zdravstvena zaštita, rešavala pitanja klimatskih promena i ostvarile političke reforme koje bi sistem učinile otpornijim na uticaj velikog kapitala.

Centrističko krilo demokrata krenulo je da lansira svog miljenika Džoa Bajdena. „Demokrate žele rezultate, a ne revoluciju”, poručivao je bivši potpredsednik.

Orkestrirana je lavina optužbi: da Sandersu pomažu Rusi kako bi sačuvali Trampa, da želi da država preuzme privatni sektor, da ima plan potrošnje od 60.000 milijardi dolara, a ne zna kako će ih naći, da je nostalgičan za vremenima revolucionarnih politika šezdesetih godina 20. veka, da je imao lepe reči o problematičnim svetskim režimima...

„Moramo da zaustavimo Bernija Sandersa”, pisala je kolumnistkinja „Vašington posta”. „On je nefleksibilni ideolog”, komentarisao je „Njujork tajms”.

Pošto nije uspeo da stranačke kolege uveri da je najbolji kandidat koji ima šanse da pobedi Trampa, Sanders se povukao, a ove nedelje je i zvanično stao uz svog poslednjeg rivala – Bajdena.

Zemlja koja je za predsednika izabrala jednog Afroamerikanca, a potom i belog supremacionistu izrazito nacionalističke, čak rasističke, antimigrantske orijentacije, nije pripravna za Sandersov model socijaldemokratije. Ključna je reč socijalizam.

Koliko je u percepciji republikanaca i „umerenih” demokrata socijalizam podložan gotovo mitskim tumačenjima?

Generacijama republikanaca je socijalizam kao biku crvena krpa. Tumači se da socijalizam neizbežno vodi u tiraniju i siromaštvo, da je nekompatibilan s demokratijom, da socijalisti žele da ukinu tržište i privatnu svojinu, da je to sistem koji je propao svuda gde je proban.

Kritičarima je socijalizam isto što i komunizam. Ista ideologija i filozofija iako postoje njegove sasvim različite interpretacije: od borbeno-revolucionarnog lenjinizma do negiranja nedemokratske prirode takvog kursa.

Boljševici su 1919. istupili iz Socijalističke internacionale jer se socijalisti nisu obavezali da će kapitalizam rušiti „svim dostupnim sredstvima, uključujući oružanu silu”. Socijalističke i socijaldemokratske partije su u međuvremenu postale okosnica demokratskih sistema Evrope.

Uloga savremene levice je da podseti na defekte kapitalističkog sistema, na nepravičan karakter neoliberalizma, bez namere da se poredak ruši. Nude se alternativni modeli i reforme sistema koji će predstaviti više socijalne pravde.

Sanders je blizak evropskim idejama socijaldemokratije koje su formirale američku Demokratsku stranku u godinama posle Drugog svetskog rata omogućavajući socijalnu bezbednost, osiguranje od nezaposlenosti ili osmočasovnu radnu nedelju.

Zašto socijalizam ne bi bio ostvarljiv uz demokratiju? Komunisti su je odbacili, ali u mnogim državama, posebno Evrope, socijalisti su advokati demokratizacije, protivnici despotija i učenja da davanje suviše prava radnicima preti ekonomskim elitama.

Različite su tradicije i kad je reč o pitanjima svojine. Ortodoksni tumači su uvereni da će privući birače kada oni shvate da socijalizam znači državno vlasništvo nad avio-kompanijama, bolnicama, restoranima ili šoping molovima.

Demokratski socijalisti kažu da veruju da će u nekom dužem roku kapitalizam nestati sam po sebi, ali u međuvremenu se zalažu za ograničene promene vlasništva i kontrolu nad ekonomskim resursima, kao što je nacionalizacija banaka. Pre su za pravedniju raspodelu nego za ukidanje tržišta, za opštu zdravstvenu zaštitu koja je „ljudsko pravo”, za besplatne škole, za više poreze za bogate – sve unutar kapitalističkog sistema.

Evropske demokratije izrasle su na društvenom konsenzusu koji je slobodno tržište i privatno vlasništvo vezivao za državu blagostanja, progresivno oporezivanje i druge oblike državnih intervencija u ekonomiju i društvo.

Socijalizam uvek propadne, tvrde još kritičari. Pobeđen je komunizam, ali socijaldemokratija je pojedinačno najuspešnija ideologija koja je obeležila decenije uspona demokratije po Evropi. Zar Skandinavija nije pokazna vežba?

Sanders je izgubio, ali je ostavio trag. „Dobijamo ideološku bitku, dobijamo podršku toliko mnogo mladih ljudi i radnika širom zemlje”, izjavio je saopštavajući da se povlači.

Platforma demokrata danas sadrži borbu za minimalnu zaradu od 15 dolara, olakšice studentskih zajmova, liberalizaciju propisa oko sindikata, bolovanja i sigurnosti na radnom mestu, prelazak na „zelenu” ekonomiju, pristup slobodnom i bezbednom abortusu, prava LGBT populacije...

„Mi smo sada socijalisti”, piše „Vašington post”. „Senator Sanders ostvario je više nego što je mogao da zamisli 30. aprila 2015, dana kada je prvi put ušao u predsedničku trku.”

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista