Ko će prvi proizvesti serum

Jelena Kavaja

27. 04. 2020. 09:00

Истраживачки институт у Сијетлу који развија вакцину против короне (Фото EPA-EFE/Stephen Brashear)

Milijarde dolara uložene su proteklih decenija u nevidljive bombardere i moćne raketne sisteme, ali u najvećoj krizi s kojom se svet suočio od Drugog svetskog rata nijedna zemlja nema delotvorno oružje protiv zajedničkog neprijatelja – vakcinu protiv novog virusa korona. Trka ko će prvi proizvesti cepivo, zahuktala se prvenstveno između SAD i Kine. Osim nesumnjivog prestiža, Trampu svaki uspešan korak u tom pravcu donosi poene pred izbore, dok je za Kinu prilika da se iskupi zbog toga što je verovatno bila izvorište pandemije. Struka upozorava da je najvažnije da vakcina bude bezbedna i efikasna i da u trci s vremenom ne treba spuštati standarde.

No i kada se ta faza odobravanja završi i počne proizvodnja, sva je prilika da će se zemlje otimati kao sada za maske, jer je jasno da ih na početku neće biti dovoljno zbog manjka proizvodnih kapaciteta. Šef programa SZO za vanredne situacije Majkl Rajan kaže da će biti veoma važno da vakcine stignu tamo gde su najpotrebnije, a ne samo u zemlje koje mogu da ih plate.

Do testiranja na ljudima su stigli SAD i Kina, a uskoro bi trebalo da počne i u Ujedinjenom Kraljevstvu i Rusiji. Najviše kandidata je u Kini: dva su u prvoj, a jedan, zasad jedini u svetu, u drugoj fazi ispitivanja. Osamnaest meseci izgleda kao dug period, ali stručnjaci kažu da bi, uzevši u obzir istoriju i složenost procedure, to bio nezabeleženo kratak rok. Kroz tri faze ispituje se najpre bezbednost, potom efikasnost i na kraju na širem uzorku efikasnost i eventualni neželjeni efekti. Postoji optimizam da će neki od poduhvata sigurno biti uspešan, jer ima dokaza da se stvaraju antitela koja napadaju i neutrališu virus, a na tom principu radi svaka vakcina – ubeđuje naš odbrambeni sistem da reaguje na uljeza i stvori „municiju” koja će nas odbraniti kad se suočimo sa zarazom. Klasična metoda kod prvih vakcina podrazumeva ubacivanje oslabljenog ili umrtvljenog virusa u telo a kasnije se prešlo na lakši i jeftiniji metod da se umesto celog virusa ubacuje jedan protein.

Prva vakcina protiv kovida 19 koja je počela da se testira na ljudima, krajem marta, proizvod američke firme „Moderna”, primenjuje savremeniju tehnologiju ubacivanja genetskog materijala virusa koji u telu treba da izazove odbrambenu reakciju. Nažalost, raniji kandidati za takve vakcine nisu se pokazali kao mnogo delotvorni. Takva vakcina bi bila i skuplja.

Mnogo je razloga zašto proceduru ne treba zbrzati, ma koliko se činilo da nam gori pod nogama. Jedna od probnih vakcina protiv vrlo sličnog virusa koji je 2003. izazvao epidemiju SARS-a pogoršavala je bolest u eksperimentima na životinjama. I američki i kineski zvaničnici naglašavaju da se uprkos žurbi ne smeju snižavati standardi. Međutim, jedan američki stručnjak piše u „Njujork tajmsu” da je Trampova administracija već napravila prečicu, dozvolivši „Moderni” da preskoči ispitivanje na životinjama. On takođe kritikuje inicijativu dela američkih naučnika, koju je podržala grupa kongresmena, da se odobre rizičnije studije u kojima bi zdravim dobrovoljcima bio ubrizgan virus korona kako bi se skratio proces testiranja. Izvesno je da bi i najmanji problem s vakcinom protiv korone dodatno poljuljao poverenje u masovnu imunizaciju.

(Foto EPA-EFE/Mario Guzman)

Javnost je sada posebno ambivalentna prema moćnoj zapadnoj farmaceutskoj industriji. Od nje se očekuje spasonosna vakcina, ali za mnoge je to i dalje „mafija” koja će iz krize izaći kao najveći pobednik, s basnoslovnom zaradom od vakcina i antivirusnih lekova.

Britanski „Glakso Smit Klajn” i francuski „Sanofi” udružili su napore da naprave vakcinu i rekli su da neće ići na profit. Jedan od direktora „Sanofija” je međutim rekao da će vlade unapred morati da daju „milijarde dolara” jer nijedna kompanija ne može da uloži u ogroman broj doza ne znajući da li će za 18 meseci postojati tržište.

Međunarodna asocijacija GAVI, koja se zalaže za što širi pristup imunizaciji, smatra da bi lideri zemalja trebalo da potpišu sporazum kojim bi garantovali da će prve doze dobiti osetljive kategorije, stariji ljudi, zdravstveni radnici i ljudi u siromašnim žarištima. Isto tako bi se obavezali da ko god pobedi u trci prebaci tehnologiju drugim zemljama. Kao primer navode vakcinu protiv ebole koja je razvijena u Kanadi, predata naučnicima i kompanijama u SAD na ispitivanje i na kraju proizvedena u Nemačkoj.

Međutim, mnoge stvari su se u međuvremenu promenile. „Njujork tajms” podseća da su u vreme epidemije SARS-a američki stručnjaci išli da pomognu Kini, da su sarađivali i kasnije za vreme kriza u Africi, ali da je po nalogu Trampove administracije znatno smanjeno prisustvo američkih zdravstvenih naučnika u Kini zbog uverenja da svaka takva saradnja ide u prilog kineskom napredovanju.

U slučaju da SAD prve budu došle do vakcine može se očekivati primena Trampovog principa „Amerika na prvom mestu”. Šef Bele kuće se već u nabavci zaštitne opreme pozvao na zakon koji u posebnim okolnostima nalaže kompanijama da vladi daju prioritet nad drugim kupcima. U martu je nudio novac jednoj nemačkoj farmaceutskoj firmi da se preseli u SAD i isključivo radi vakcinu za američko tržište, ali ponuda nije prihvaćena.

Na osnovu iskustava, reklo bi se da ne treba očekivati preveliku solidarnost. Razvijene zemlje su 2009. unapred kupile skoro sve doze vakcine protiv svinjskog gripa, ostavljajući na cedilu mnoge, čak i ugroženi Meksiko. Posle je desetak njih obećalo da će donirati deo doza siromašnima, ali su neke odustale kada su videle da nemaju dovoljno za sopstvene potrebe, piše portal Intersept.

Budući da je ovo treća epidemija u ovom veku izazvana virusom s krunom, ne bi trebalo preskočiti lekciju nedovršene vakcine za SARS, a to je da se u pitanjima javnog zdravlja ne treba rukovoditi profitom. Naime, američki tim bio je pre nekoliko godina nadomak vakcine koja bi sada možda bila korisna, ali nije imao dovoljno novca za klinička istraživanja. Paralelno s epidemijom jenjavalo je i interesovanje investitora da podrže finalizovanje procesa, znajući da možda neće biti kupaca, a ni država nije bila voljna da uloži novac u vakcinu koja će stajati u magacinima. Oružje je nešto drugo, njime makar može da se zvecka.

Prinudne licence

U vanrednim situacijama, a ova je svakako takva, vlade imaju i pravo da na osnovu međunarodnih ugovora izdaju tzv. prinudne licence svojim kompanijama da proizvode neki lek za domaću upotrebu iako je pod patentom. Izrael je nedavno to već učinio za američki lek „kaletra”, a eksperti za prava intelektualne svojine predviđaju da bi neke zemlje vrlo brzo iskoristile isto pravo i za vakcinu.