Dva veka Hajduk Veljkove barutane
(Фото Ј. Поповић)
U centru grada, u porti Saborne crkve Svete Trojice u Negotinu nalazi se Hajduk Veljkova barutana. Sazidana je od kamena i do danas, više od dva veka, odoleva zubu vremena. Podignuta je specijalno za čuvanje baruta. Ukopana je u zemlju sa krovom na četiri vode, zasvedena poluobličastim svodom i pokrivena ćeramidom. Ona je bila sastavni deo nekadašnjeg Veljkovog utvrđenja „Baba Finka”, koje je srušeno 1883. godine.
Iz tog utvrđenja Hajduk Veljko je od 1811. pa sve do 1813. godine, kada je herojski poginuo, branio Negotin od Turaka tokom Prvog srpskog ustanka. „Baba Finka” se nalazila na prostoru sadašnjeg centra grada. Po izgledu, to je više bila osmatračnica nego utvrđenje, gde je Veljko živeo sa svojom drugom ženom Čučuk Stanom. Sama kula, sagrađena od drveta, imala je više tavana, a na vrhu bio je trem sa koga je Hajduk Veljko posmatrao negotinska polja. Čim bi konjanici najavili da Turci idu iz pravca Timoka, Veljko bi, udarom dlan o dlan, davao znak da se spremi kobila Kušlja.
O tome na sajtu Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niša zapisano je: „Dok su bećari opremali Kušlju, Veljko bi oblačio svečano odelo, a Stana mu je vezivala iznad glave svilene gajtane od čepkena. U silav bi stavljao dva pištolja, a preko grudi krivu sablju. U kubure bi isto tako stavio dva pištolja. Prije nego što bi pojahao Kušlju, sam bi dobro pregledao kolane, a za to vreme Romi su svirali. Izlazilo se na zadnju kapiju; Abraš je bio redovno s desne strane Veljka. Romi su svirali za njima, kao na kakvom veselju, sve dok ne bi poodmakli u negotinsko polje. Tada bi Veljko samo znakom ruke davao na znanje da se svirači vrate.”
Jovan Popović,
Beograd