Kad padnu maske u tržnim centrima
(Фотографије Д. Мучибабић)
U podzemnoj garaži toliko je praznih mesta da avion može da se uparkira, a na ulazu su dezinfekcione barijere kroz koje prolaze malobrojni kupci, koji uglavnom nisu poslušali epidemiologe i nisu se naoružali maskom i rukavicama − to je prizor u dva prestonička tržna centra na suprotnim krajevima grada, u Novom Beogradu i na Karaburmi. Ispred njih nema redova kakvi su mogli da se vide ispred butika u centru grada prvog petka kada je podignuta rampa za kupovinu garderobe, pa su kupoholičarke sablaznile javnost pohrlivši da satima čekaju u redovima kako bi se dočepale haljine ili suknje. I to mnoge bez zaštitne opreme, kao da su s popustom na robu automatski dobile imunitet na virus korona.
Na vratima jednog od ulaza u šoping mol na Karaburmi istaknuto je upozorenje da se moraju poštovati preventivne mere poput držanja rastojanja od drugih najmanje dva metra i zabrane okupljanja više od 50 osoba istovremeno u jednom lokalu...
Obezbeđenje tržnog centra u Novom Beogradu na ulazu podseća građane da zagaze u natopljeni sunđer i dezinfikuju obuću pre nego što puste korak ka radnjama. Ne pitaju ljude zašto nemaju maske niti zahtevaju da ih stave oni koji su ih privremeno skinuli i vise im na vratu. I ovde sve funkcioniše na principu lične odgovornosti. Svega u dva lokala prodavci ljubazno upozoravaju da se ne može ući dok drugi ne izađu. U prodavnicama niko od potrošača ne traži zaštitnu opremu, ali je prodavci uredno nose i svi do jednog su izuzetno ljubazni i predusretljivi, čime se nisu mogli pohvaliti pre pandemije kovida 19. Redovi su ispred kase jer se o socijalnoj distanci ipak koliko-toliko vodi računa. Obaveštenja poput „Mi brinemo o vama” i „Čuvaj sebe i svoje voljene” zalepljena su na ogledalima i krase rafove. Malobrojni su butici u kojima su kabine za probu zatvorene iz predostrožnosti zbog virusa korona. U njima garderoba može da se kupi i proba kod kuće i uz račun vrati ukoliko ne odgovara.
− Čuj, ovde ne može da se proba, a u svim drugim radnjama može. Ko je ovde lud? Zašto su onda otvarali tržne centre. Koji me je đavo naterao da dođem – požalila se žena sa psom u naručju prijateljici sa kojom je došla u kupovinu.
Kiseo izraz na licu koji je ona imala nije se mogao videti kod tinejdžerki. U oba šoping mola one su isijavale potrošačkim žarom i zadovoljstvom zbog toga što su pronašle krpicu ili cipele po meri i ukusu, toliko da je to njihovo ushićenje delovalo simpatično. Merkale su garderobu na ofingerima i policama, prislanjale da vide kako im stoji i tražile mišljenje od drugarica. Nije im smetalo to što ne mogu na licu mesta da probaju komade koje su odabrale, a očigledno im neće pasti teško ni da se vrate i zamene ono što ne paše.
Drugi kupci mahom su obazriviji, ne pipaju stvari tek tako, i reklo bi se da su u tržni centar došli zato što im je kupovina bila neophodna. Ali pojedini kao da su jedva dočekali da se prošetaju u zatvorenom prostoru i kao da im skoro dvomesečne izolacije nije bilo dosta, pa su čak i bebe uprtili, a manju decu pustili da do mile volje trče i padaju po hodnicima.
Mnogi su, kažu, očekivali veća sniženja, a bilo je i onih koji nisu zadovoljni ponudom.
− Mislila sam da će na preostalu zimsku garderobu popusti biti mnogo veći, nije neki izbor novih kolekcija, komentarisale su nezadovoljne mušterije.