Nameštaj koji raste sa detetom
(Фотографије из приватне архиве ауторке)
Život u kući sa decom stalna je promena.
Taman uredite sobu za bebu, beba poraste i postane malo dete, taman uredite sobu za malo dete, ono postane prvo predškolsko pa ubrzo zatim i školsko dete i tako redom, sve dok ne napuni negde oko 14 godina i postane zrelo da ima svoju sopstvenu sobu sa nameštajem koji neće morati sezonski da se adaptira.
Bebeća soba je nešto najslađe na svetu, jedan bajkoliki prostor sa ljupkom muzikom za uspavljivanje i preslatkim detaljima za vedro raspoloženje. Međutim, sve to više uveseljava odrasle dok je detetu najvažnije da ima ljubav bližnjih, da bude suvo i čisto, sito i da mu ne bude ni hladno ni vruće.
Beka Punišić je osmislila nameštaj za dečju sobu koji će moći da prati potrebe deteta kroz sve faze odrastanja, a da pritom roditelje ne izlaže nepotrebnim troškovima. Kao iskusni dizajner, projektovala je nameštaj koji se sastoji od nekoliko rešetkastih elemenata, nekoliko ravnih ploča i nekoliko mekih jastuka. Sa ta tri osnovna elementa u nekoliko različitih dimenzija, moguće je oblikovati krevetac za bebu i mesto za kupanje i prepovijanje, zatim ograničen prostor u kome će dete provoditi svoje vreme kad je u najopasnijoj fazi − kad prohoda. To je period ekstremne radoznalosti, pri čemu su pretnje od pada, diranja utikača, udaraca o oštre ivice stvari, naginjanja kroz prozor... svakodnevna pojava. Nameštaj koji detetu i roditeljima nudi spokoj u tim danima gotovo da nema cenu.
Sledi period kada će dete sedeti za stolom i crtati, slagati slagalice i biti manje uznemiravajući faktor u sobi prepunoj opasnih mesta. Kada pođe u školu, sve će više biti vezano za radni sto i krevet, za izležavanje i spavanje.
Sve ove faze prati nameštaj koji roditeljima omogućava transformaciju predmeta u službi dečjeg odrastanja.
Ovaj nameštaj je od 1977 do 1983. godine dobio ukupno 11 nagrada za dizajn („Srebrni ključ” Beogradskog sajma nameštaja, Diplomu „Dobar dizajn” beogradskog Dizajn centra, Otkupnu nagradu Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu...), ali nikada nije doživeo širu serijsku proizvodnju. To je samo jedan od apsurdnih primera srpskog industrijskog dizajna.
Beogradska, srpska i jugoslovenska dizajnerka, bila je rekorder po dobijanju raznih nagrada, priznanja, diploma, povelja itd. od strane respektabilnih institucija privrede i kulture u bivšoj Jugoslaviji. Izlagala je na brojnim prestižnim manifestacijama bivše države, ali i van nje (Beč, Moskva, Pariz, Kopenhagen, London, Keln...). Imala je zvanje istaknutog umetnika ULUPUDS-a. Nažalost, mnoge njene ideje ostale su u fazi prototipa ili nulte serije i nisu doživele ozbiljniju serijsku proizvodnju. Objavila je knjigu „Dizajn ličnog imidža”. Povodom deset godina od smrti ove izuzetne dizajnerke, Muzej primenjene umetnosti u Beogradu priredio je izložbu njenih radova 2012. godine.
Arh. Radmila Milosavljević
www.dopisna-skola-ambijent.rs