Životi su važni
(Драган Стојановић)
Kosovo i Metohija nije samo mesto ispod kojeg se nalaze nikl, magnezit, cink, olovo, boksit, odveć poznat psaltir zapadnih sila, već oltar iznad kojeg je najsvetije božansko. U danima kada su najduže reportaže posvećene demokratskoj paroli „crni životi su važni”, skoro je neprimećeno stradanje Srba iznad nikla, magnezita, cinka, olova, boksita, a stradaju danima, decenijama, vekovima.
Kome se budi poriv da za ukradenu rudu, prekrivenu crkvištem, branjenu ljudskom krvlju, protestuje?
Zašto se ćutalo dok gori Kosmet, jednako važan za srpski, kao i katedrala u Parizu za francuski narod? Zašto se još uvek sveća sa juga krišom pali? Umesto novca za obnovu branika svog dela jezgra zemlje i duhovne borba za srpske manastire u Crnoj Gori koja izaziva državni udar, pažnja kako materijalna, tako i duhovna preusmerila se na užareni kip slobode nazivajući ga demokratski izraz nezadovoljstva. Narod na Kosovu i Metohiji strada svaki dan i žiža, bar naše javnosti, za njega mora biti apsolutna.
Kako reče Akademik: „Kosovo je jedno polje, a ostalo su poljane. Kosovska je jedna bitka koja traje vekovima, a ostalo su tuče. Kosovo polje je najveći vrh naše tradicije i kulture”, a na to patrijarh doda: „Kosovo će u 21. veku biti mera i provera svih nas. Ne budemo li dostojni Kosova, nećemo biti dostojni ni zemaljskog postojanja”.
Kosovo i Metohija su mesto sa kojeg se Srbija penje u nebo, a ne samo mesto koje se deli na „srpske sredine”, kosovske predsednike, i ostale podvale zbog kojih na naše žrtve zevamo, a za tuđim plačemo.
Filip Fićović,
Kosovska Mitrovica