Dva milenijuma vodovoda u Beogradu
(Фото Д. Јевремовић)
Malo je poznato da vodovod u Beogradu postoji skoro dva milenijuma. Prvi su izgradili Rimljani u prvoj polovini prvog veka nove ere. Izvorište se nalazilo u Malom Mokrom Lugu, ispod sadašnjeg rezervoara Stojčino brdo. Trasa je išla paralelno sa Bulevarom kralja Aleksandra, do Cvetkove pijace, zatim sa Ulicom Vojislava Ilića i Mileševskom ulicom, i dalje ka Pionirskom parku u centru grada. Tim vodovodom u grad je stizalo od 0,24 do 7,40 litara u sekundi, što je za tadašnje potrebe bilo dovoljno. Jedan deo tog vodovoda bio je u upotrebi do sedamdesetih godina 19. veka.
U prvoj polovini 17. veka, Turci su, od čunkova od pečene zemlje, izgradili Bulbuderski vodovod. Nakon toga, austrijska vojska, u 18. veku, izgradila je Varoški vodovod. Ta tri vodovoda spojena su u jedinstveni sistem i uvedena u zajednički razdelni rezervoar, koji se nalazio na mestu današnjih Terazija. Svi ti vodovodi snabdevali su najuže gradsko jezgro – Tvrđavu, upravne zgrade, Pašin konak i zgrade uglednijih i bogatijih građana. Voda je u to vreme sa česama i izvora prevožena kolskim zapregama, sakama sa drvenim burićima na njima, za apoteke, kafane, mehane, kasapnice, hlebarnice, konjušnice…
Najveći broj žitelja Beograda, snabdevao se vodom sa česama i izvora, kojih je bilo u velikom broju.
Sa razvojem i porastom broja stanovnika, Beogradu je bilo potrebno više vode. Nakon svih ispitivanja i istraživanja preovladalo je mišljenje, da je najcelishodnije snabdevanje podzemnom vodom iz Makiškog polja. Na osnovu odluke Gradske uprave i projekta inženjera Oskara Smrekera izgrađen je novi, savremeni, evropski vodovod . Tada se prvi put prešlo na korišćenje podzemne vode i upotrebu savremenih uređaja za crpljenje, potiskivanje i razvođenje vode do rezervoara i potrošača. Na Petrovdan, 12. jula 1892. godine , kod današnje Terazijske česme, pušten je u rad novi vodovod. Na samom početku Vodovod je proizvodio 2.800 metara kubnih vode na dan, a snabdevano je oko 80 hiljada stanovnika. Već 1914. godine, Vodovod je proizvodio 8.000 metara kubnih vode na dan, a dužina vodovodne mreže iznosila je 195 kilometra.
Jedan od najznačajnijih događaja u istoriji Beogradskog vodovoda jeste izgradnja postrojenja za preradu rečne vode u Makišu koje je pušteno u pogon aprila 1987. godine. Novo, savremeno postrojenje Makiš 2, pušteno je u rad u septembru 2014. godine , čime je obezbeđeno uredno vodosnabdevanje Beograda u naredne dve decenije.
Danas, Beogradski vodovod se sastoji od izvorišta podzemne vode sa 149 bunara, pet proizvodnih pogona (tri za rečnu i dva za podzemnu vodu), 35 crpnih stanica, 34 rezervoara, cevovoda sirove i čiste vode u dužini od 3.955 kilometara. Količina proizvedene vode na dan porasla je sa nekadašnjih 2.800 na 550.000 kubika, odnosno uvećala se 200 puta.
Jovan Popović,
Beograd