Evropski Kjuban
Драган Стојановић
Sve ono što je njegov otac Pavlos decenijama mukotrpno gradio, uz svesrdnu pomoć srpskih trenera, on sistematski urušava poslednjih osam godina i sada je postao najveća smetnja razvoju poznatog košarkaškog brenda – Panatinaikos. U trenutku kad je Dimitris Janakopulos (46) objavio da prodaje taj atinski klub za 25 miliona evra, stotinak besnih navijača kluba upalo je na njegov posed, ali je policija na vreme reagovala.
Navijači u Grčkoj, kao i kod nas, nisu cvećke, ali ni Dimitris nije uzoran predsednik jednog evropskog kluba, a još manje dostojan naslednik carstva koje je njegov otac Pavlos stvarao sa svojom braćom Tanasisom i Kostasom.
Milijarderi iz Grčke, porodica koja već čitav vek radi u biznisu vezanom za farmaciju (od 1971. vode kompaniju „Vianeks”), od 1987. godine preuzela je Panatinaikos i za kratko vreme napravila od njega jedan od najvećih košarkaških klubova mimo Amerike. U vreme blagostanja u Grčkoj, kad su i poznati NBA igrači rado dolazili da igraju u tu zemlju (pored mnogobrojnih srpskih zvezda), Janakopulosi su ulagali milione u klub samo da bi došli na evropski tron (zvanično 372.800 miliona evra od 1987. do 2012).
Zlatna era „zelenih” omeđena je imenima dvojice srpskih stručnjaka, Božidara Maljkovića, koji je klubu doneo prvu titulu prvaka Evrope i Interkontinentalni kup (1996); i Željka Obradovića, koji je od Panatinaikosa napravio najbolji klub na svetu van NBA: 23 trofeja za 13 godina, od toga pet trofeja Evrolige. I upravo s odlaskom Obradovića (u klubu od 1999. do 2012) krenuo je sunovrat, ali njegov odlazak se – nikako slučajno – poklapa s dolaskom Dimitrisa Janakopulosa na čelo kluba, na kojem je nasledio svog oca i strica Tanasisa. Obradović, koga su Pavlos i Tanasis obožavali (s razlogom), vrlo dobro je znao šta donosi ta promena klubu, tim pre što je Dimitrisa već tada bio glas da je sušta suprotnost svom ocu (posebno u javnim nastupima i odnosu prema saradnicima).
Otkako je Dimitris preuzeo kormilo, ne samo da nije bilo najvećih trofeja već je klub s mnogima zaratio, a pre svega s Evroligom, koja je zbog Dimitrisovog „rečnika” kažnjavala i klub i njega. Pre dve godine kaznila ga je (njega lično) sa 180.000 evra i sezonom zabrane prisustva mečevima tog takmičenja. Tako da bi mogao da se nazove „evropskim Kjubanom” (doduše, kontroverznog vlasnika Dalasa Meveriksa Marka Kjubana njegova narav je koštala više od 1,5 miliona dolara).
Jedan od onih koji se uverio koliko je teško sarađivati (poslovati) s Dimitrisom Janakopulosom jeste i doskorašnji selektor Srbije Aleksandar Đorđević, koji je završio na sudu s Panatinaikosom (smenjen u trenutku kad je već imao osvojen trofej u sezoni – kup; i vodio borbu za titulu s Olimpijakosom). Nekolicina naših igrača pisala je istoriju „zelenih”, u vreme dok je Pavlos držao Dimitrisa podalje od kluba: Žarko Paspalj, Dejan Bodiroga, Željko Rebrača, Miroslav Pecarski, Dejan Tomašević, Miloš Vujanić, Dušan Kecman…