Tajne istorijskih dešavanja
Џејмс Клугман (Фото принтскрин Јутјуб)
U poslednje vreme objavljeno je sijaset knjiga: „Služba” (Goran Živaljević), „Bio sam Titov špijun” (Dragiša Ivelja) nešto ranije „Opelo za državnu tajnu (Zoran Mijatović), pa „Tajne službe Srbije” 1–3, (Marko Lobi), ne smemo da zaboravimo knjige o Mustafi Golubiću „Čovjek konspiracije"(Sead Trhulj) i „Tajne misije Mustafe Golubića” (Đurica Labović). Da ne zaboravimo grofa Savu Vladislavića, kome je Jovan Dučić posvetio čitavu knjigu, a priča se i piše da je osnovao službu jednoj danas velikoj sili! Pa Vauhnik koji je javio datum napada Nemačke na Jugoslaviju. Pa Branko Vukelić dopisnik „Politike” iz Tokija, datum napada Amerikanaca na Perl Harbur! Nezaobilazni Duško Popov, koji se i danas često pominje.
Od stranih izdanja, tu su „Memoari” Valtera Šelenberga, „Putin –povratak Rusije” (Roj Medvedev), Kim Filbi... Takođe bivši novinar „Politike” Vlada Dedijer u svojim Prilozima za biografiju J. B. Tita, spominje mišljenje Broza da je za njega najveći Klugman?! Ovih dana je izašla knjiga Dušana Teleskovića „Dragoljub Draža Mihailović” i tamo se može pronaći poglavlje Ko je Klugman, član „Petorke sa Kembridža”...
Reč je o Džejmsu Klugmanu, istaknutom komunisti iz vremena pre Drugog svetskog rata. On je za vreme rata pristupio britanskoj tajnoj službi SOE i bio je stacioniran u centrali obaveštajne agencije u Kairu (I Dedijer je lečen od povrede glave u Kairu, op. a.) Bio je visoki funkcioner u Komunističkoj partiji Velike Britanije i njen zvanični biograf. Pripadao je internacionalnom radničkom pokretu i bio je sekretar Svetskog udruženja studenata sa sedištem u Parizu (zar tamo nije bila knjižara Lovre Kuhara, u koju su odlazili Broz, Roćko Čolaković, Krista Đorđević, Zdenka Kidrič, Herta Has... op. a.), ali sa ograncima po celom svetu… O Klugmanu su 1977. pisali i britanski mediji, poput „Independenta” koji je kada su arhive britanske službe otvorene objavio tekst „Kako je sovjetska krtica ujedinila Tita i Čerčila”.
Stevo Krajačić nije ostavio nikakve memoare, niti pak Pavle Bastajić. O Kopiniču („Enigma Kopinič”) pisao je Venceslav Cenčić. Ali da li ljudi na tajnim zadacima ikada kažu sve? Toliko toga zbog prirode posla „odnesu u grob” , ali što narod kaže: „Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju” , a razotkrivanje sve više tajni pomoći će strpljivim istraživačima, sastavljačima kockica mozaika zvanog istorija da prateći sled i splet istorijskih dešavanja najpre sebi pojasne događaje, a onda i i onima koje to interesuje. Nadam se.
Jovan Rukavina
Šabac