Čikago konkuriše Vašingtonu

16. 06. 2008. 22:00

Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 16. juna – Amerika dobija novu, specifičnu i privremenu, prestonicu – stranačkog karaktera. Kandidat za šefa države Barak Obama odlučio je, naime, da ključne delove Demokratske partije premesti iz Vašingtona u svoj Čikago.

Ovakva vrsta seobe nije uobičajena, čak ni za ovu zemlju čiji građani često menjaju prebivališta u potrazi za unosnijim i perspektivnijim nameštenjem. Potez čikaškog senatora je bez presedana i odstupa od stranačke tradicije – tvrde poznavaoci.

Probrani sastav će iz vašingtonskog Kapitol hila preći, po tim verzijama, u sedište Obaminog izbornog štaba, smeštenog na 11. spratu „neupadljive zgrade” u inače najatraktivnijoj i centralnoj čikaškoj Aveniji Mičigen. Obama time želi, smatra se, da pokaže i ko je glavni i šta je najvažnije u partiji.

Izučio je pouke iz ranijih izbora, kada je još vladajući Džordž Buš dva puta porazio demokratske rivale. Kampanje Ala Gora (2000) i Džona Kerija (2004) bile su, procenjuje se, nedovoljno povezane sa stranačkim rukovodstvom i dobrim delom su stoga i pretrpele neuspeh.

Mnoge demokrate, precizira list „Politiko”, pozdravljaju Obamin selidbeni kurs kao poželjan korak ka prevazilaženju partijske hronične „balkanizacije”, to jest sklonosti ka cepkanju i zadevicama. Nezavisno od tog lošeg glasa, Čikago važi za „najveći srpski grad izvan Evrope” i, prema dostupnim podacima, većina američkih Srba (oko 250.000) tamo daće svoj glas Obami, ne samo zato što im je sugrađanin, nego i zato što bi kao predsednik SAD, kako tvrdi, više uvažavao mišljenja drugih nacija i norme međunarodnog prava.

Okupljanje svih demokratskih snaga na jednom mestu da bi se pobedio republikanski kandidat Džon Mekejn jeste „dobra zamisao”, smatra Obamin neformalni savetnik i bivši šef Demokratskog nacionalnog komiteta Dejvid Vilhelm. Za razliku od nekih koji misle da se uspostavlja „preterana centralizacija”, on misli da je to neophodna mera da se objedine partijske snage, čija bi podela pomogla Mekejnu, i tako omogućila republikancima da zadrže kormilo u Beloj kući, uprkos tome što je Bušov rejting na gotovo rekordno „niskim granama”.

Slično se dogodilo, napominju hroničari, na predsedničkim izborima pre nepune četiri godine. Ondašnji operativni šef Demokratske partije Teri Mekolif ocenjuje da je Kerijev poraz u duelu s Bušom bio „posledica jedne od najvećih političkih grešaka u istoriji Amerike”, jer je pobedu odneo lider koji je uspeo da svoje nesporne omaške (u vezi s ratnim pohodom na Irak, pogotovu) predstavi kao jači element nacionalne homogenizacije od suparničkih racionalnijih ponuda ali bez dovoljne doze stranačkog sklada.

Obama bi da ne ponovi kontraproduktivna zastranjivanja unutar redova sopstvene partije, o čemu mu je Keri, kako se prenosi, stavio na uvid svoja loša iskustva. Hoće da učvrsti jedinstvo partije i pokazuje spremnost da prihvati i neke od poraženih „klintonijanaca” kako bi ostvario suštinski cilj – da ne opstane aktuelna politika (s čijim je smernicama, uprkos ličnom disidentstvu, prilično poistovećen Mekejn) koju većina anketiranih Amerikanaca karakteriše kao „kretanje zemlje u pogrešnom pravcu”.

Što se tražene seobe tiče, posmatrači konstatuju da je Obama u više navrata obećavao da treba „prekinuti s rutinom Vašingtona”. I počelo je – novo okupljanje u „konkurentskom” Čikagu.