Budućnost onlajn obrazovanja
(Фото Н. Марјановић)
Kao aktuelna ovih dana u vašem cenjenom listu se pojavila vest o nastavi na daljinu putem televizije. Pitanje je interesantno i za nastavni proces, a posebno je značajno za upotrebu ovog medija i tehnologije i za tu oblast.
Zbog toga smatram da bi trebalo da vas obavestim o sledećim činjenicama:
Svojevremeno je u Novom Sadu radila Industrijska škola u Šumadijskoj ulici gde se obrazovalo oko 2.500 učenika raznih profila i godišta i bilo zaposleno oko 260 nastavnika. U razvojnom programu uočili smo mogućnost i opravdanu potrebu da se uvede
televizija zatvorenog tipa – kruga. Sačinjen je, sedamdesetih godina prošlog veka, i projekat, nabavljena je oprema i formiran je TV studio pri školi. Ubrzo potom počeo je aktivan rad TV studija, a uvođenje ove inovacije u nastavne procese dalo je dobre rezultata. Unapređena je nastava u učionicama sa praćenjem praktičnog prikaza rada na alatnim mašinama u radionicama škole. Treba istaknuti da je finansijska podrška nabavci opreme obezbeđena radom i plasmanom proizvoda iz sopstvenih radionica.
Uspeh je bio nesporan i postao je podrška razvoju nastave, a od šire društvene zajednice ocenjen je kao izuzetan doprinos osavremenjavanju nastave. Nažalost, zbog nerazumevanja i nesposobnosti nadležnih, izostala je podrška za šire uvođenje ovakvog oblika nastave, a tokom vremena postala je i tehnološki prevaziđena.
Sadašnji pokušaji uvođenja nastave na daljinu i njena šira afirmacija suočavaju se sa brojnim problemima (površnost izvedbe u pedagoškom, metodskom i didaktičkom smislu, parcijalnost, neizučenost nastavne jedinice do kraja, itd.).
Suština je da postoji sve veća potreba za odgovarajućom podrškom za ovakvom vrstom obrazovanja a današnje tehnologije to omogućavaju.
Napisani su brojni stručni i naučni radovi na temu „učenje na daljinu”, „e-edukacija”, „onlajn obrazovanje”, ali se čini da u ovom momentu još nije osmišljena nacionalna strategija posvćena afirmaciji ovakve nastave u sklopu globalnog projekta digitalizacije društva. Ulaganja u razvoj infrastrukture nisu mala ali se javno-privatnim partnerstvom mnoga područja mogu obogatiti kako bi odgovorila na izazove budućnosti obrazovanja mladih.
Spreman sam da tome doprinesem svojim iskustvima u oblasti tehničke kulture i tehničkog stvaralaštva.
Akademik prof. Bogdan Stanić,
Novi Sad