Zagađivači na kućnom pragu
(Фото Д. Јевремовић)
Početkom ovog meseca, tačnije 3. jula, obeležen je Dan borbe protiv plastike. Čovečanstvo se decenijama bori protiv ovog zagađivača, čini se neuspešno. Uprkos svim merama, apelima i edukaciji, ova napast i dalje može da se vidi svuda oko nas: Zelene površine i gradske ulice pune su plastičnih kesa, vijore se prkosno sa drveća, kao „bele zastave” koje svedoče da smo izgubili bitku. Rekama plutaju plastične boce, kupeći usput i drugo đubre, dok se ne zaglave u priobalju. Okeani su puni plastike koja ugrožava živi svet...
Svoj „doprinos” prljanju životne sredine daju, kakvog li apsurda, i sakupljači sekundarnih sirovina. U mojoj ulici u Žarkovu svakodnevno se mogu videti najčešće mladi ljudi sa improvizovanim motokultivatorima, a neki i sa konjskom zapregom, u pohodu na kontejnere. Da bi preduhitrili radnike „Gradske čistoće”, već oko šest sati krenu od kontejnera do kontejnera. Prilježno otvore svaku kesu sa đubretom u potrazi za plastičnim bocama i limenkama. Boce bacaju u kolica, a limenke na beton, gde ih gaze, praveći u ranim jutarnjim časovima buku. Kese sa ostatkom đubreta nehajno bacaju gde stignu. Smeće se rasipa okolo, tako da po njihovom odlasku niše sa kontejnerima liče na mini deponije. I tako od kontejnera do kontejnera. Drugarica koja živi u Profesorskoj koloniji rekla mi je da j ista slika i tamo.
Jasno mi je da su ovi „ekolozi” neuhvatljivi, jer su to ljudi bez adrese. Mislim da bi jedan od načina da se ovo prljanje i ruženje grada barem smanji bio da se građanima podele kese za separaciju smeća: jedne za PVC ambalažu, druge za limenke i treće za organski otpad. Koliko mi je poznato, u većini zapadnih zemalja na ulazima u tržne centre postoje automati u koje se ubacuju limenke, ili staklena ambalaža a zauzvrat kupac dobija kupone koji im omogućuju umanjenje računa. Ne znam zašto se ovo ne primenjuje i kod nas. Uverena sam da za postavljanje ovih uređaja nije potrebno mnogo novca.
A sakupljače sekundarnih sirovina trebalo bi zaposliti u reciklažnim dvorištima, gde bi razvrstavali đubre.
Mirjana Radević,
Beograd